Karp beše episkop Tijatirski a Papila đakon.

Rodom behu iz Pergama, gde najzad i postradaše za veru Hristovu od opakog namesnika Valerija, a u vreme carovanja Decijeva.

Valerije ih veza za konje i otera u Sard, gde ih baci na ljute muke, no angel Božji javi im se, isceli ih od rana i ukrepi.

Sluga Karpov Agatodor sledovaše s velikom žalošću svome gospodaru, dok i njega ne uzeše na mučenje.

Po tom ih Valerije ponova veza za konje i iz Sarda dovuče u Pergam.

Kada Karpa svetog vezaše za drvo i toliko šibaše, da mu sve telo u rane pretvoriše i krv njegova potokom zemlju napoji, nasmeja se sveti Karp usred tih strašnih muka.

Kada ga pitahu, zašto se smeje, odgovori sveti mučenik, da vide nebesa otvorena i Gospoda gde sedi na prestolu, sa heruvimima i serafimima unaokolo.

Prilikom mučenja Papile, ovaj sveti mučenik molitvom isceli jednog čoveka, slepog u jedno oko. I mnogi videvši verovaše u Hrista Gospoda. Vrgnuti pred zverove mučenici ostaše nepovređeni. Kada ih baciše u peć ognjenu, to vide Agatonika, sestra Papilina, pa i ona uskoči u oganj. No oganj ih ne opali.

Najzad ih sve mačem posekoše, 251. god.

I tako posle dobrih podviga primiše venac slave u carstvu Hristovom.

Molitva 


Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: NJihovim molitvama spasi duše naše