Oni su bili hrišćani iz Persije koji su nastradali u vreme cara Sapora. Bili su sluge na dvoru istoga cara, ali su tajno služili Hristu Gospodu.

Kada su bili optuženi i na sud pred cara izvedeni, upita ih car, odakle su? Na to oni odgovoriše: "otečestvo naše i život naš jeste Presveta Trojica, jedinosuštna i nerazdelna, Otac i Sin i Duh Sveti, jedan Bog".

Car ih udari na velike muke, ali oni sve junački otrpeše sa psalmopjenijem i molitvom na ustima.

Za vreme mučenja i tamnovanja javljali su im se anđeli Božji više puta, a jednom i sam Gospod Hristos kao čovek "sa licem svetlim kao sunce".

Kada jedan od mučitelja, Aftonije, vide čudo, kako kipeće olovo nije naškodilo mučenicima, on tada poverova u Hrista i uzviknu: "veliki je Bog hrišćanski!" i zato odmah bi posečen. I mnogi drugi videše i verovaše.

Tada car naredi, te zašiše u kožne mehove Akindina, Pigasija i Anempodista, i baciše ih u more. Ali, javi se iz onoga sveta sv. Aftonije sa tri svetla anđela, izvede svete mučenike na suvo i oslobodi ih.

Elpidifor je bio carev velmož koji je onda izjavio da je hrišćanin i optužio cara za ubijanje nevinih hrišćana, ali car i njega osudi na smrt.

I bi posečen Elpidifor i oko 7.000 drugih hrišćana s njim.

A, trojica prvih mučenika su na kraju bačeni u ognjenu peć sa 28 vojnika i sa carevom majkom, pošto i ovi verovaše u Hrista i tako u plamenu predadoše duše svoje pravedne u ruke Gospoda svoga.