Prepodobni mučenici bili su Jovan i drugi, iz manastira Svetog Save Osvećenog kod Jerusalima.

Ovaj  manastir je posećivao i sam Sveti Sava, prema verovanju, a darovan je i od nekoliko srpskih vladara.

Mnastir Svetog Save Osvećenog bio je napadnut nekoliko puta, pljačkan i pustošen, ali uvek je obnavljan i do danas sačuvan.

U vreme carovanja Konstantina i Irine napadnut  je od Arapa i opljačkan.

Monasi nisu hteli da beže, savetujući se sa svojim igumanom Tomom, rekoše: "Mi smo odbegli iz sveta u ovu pustinju radi ljubavi Hristove, sramota je sad da bežimo iz pustinje iz straha od ljudi.

Ako budemo ubijeni ovde, bićemo ubijeni zbog naše ljubavi prema Hristu, zbog koga smo i došli ovde da živimo".

I tako odlučivši, dočekaju nenaoružani Arape, kao jaganjci vukove. Arapi neke od njih strelama ubiše, a neke zatvore u pećinu svetog Save, pa nalože vatru na ulazu, te ih dimom uguše.

I tako mnogi od njih skončaju kao mučenici Hrista radi i presele se u carstvo Onoga koga su ljubili i radi čije su ljubavi izginuli.

Časno postradaše pred Vaskrs 796. godine u vreme cara Konstantina i Irine i patrijarha jerusalimskog Ilije.

No ubrzo postiže pravedna kazna divlje napadače.

Vraćajući se svojim šatorima, oni se posvađaju i u uzajamnoj borbi svi izginu. To se dogodilo 796. godine.

Prema narodnim verovanjima na današnji dan treba završiti sve kućne poslove, ali i svu pocepanu odeću zakrpiti.