Sveti Terentije, Afrikan, Maksim, Pompije i ostalih 36 s njima su ranohrišćanski mučenici koji su stradali u vreme progona hrišćana cara Trajana Decija.

Po naredbi cara Trajana namesnik Afrike Fortunijan, gde se hrišćanstvo tokom 2. i 3. veka značajno proširilo, objavio je naredbu da svi moraju prinositi žrtve idolima; u protivnom zapretio je strašnim mučenjem i pogubljenjem.

Čuvši za ove pretnje slabi u veri su otpali od vere i prihvatili da se poklone idolima. No ovih 40 mučenika ostali su nepokolebljivi, zbog čega su biili izloženi mučenju.

Sveti Terentije je posebno hrabrio ostale rečima: "čuvajmo se, braćo, da se ne odreknemo Hrista Boga našega, te da se i On nas ne odrekne pred Ocem svojim nebesnim i svetim angelima!"

Nakon toga namesnik je grupu od trideset i šest hrišćana, nakon šibanja i struganja i posipanja solju otvorenih rana, posekao mačem.

Preostalu četvoricu je bacio u tamnicu sa teškim okovima o vratu, na rukama i na nogama.

U žitijama stoji da im se javio anđeo Božji u tamnici, dodirnuo okove okovanih i da su okovi spali.

Nakon toga su ponovo izvedeni i mučeni, i ponovo zatvoreni u tamnicu. Nakon svega osuđeni su na smrtnu kaznu.

Dok su ih vodili na pogubljenje radosno su pevali psalme i hvalili Boga, koji ih udostojio mučeničke smrti.

Molitva svetom Terentiju:


Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajuću pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona; Njihovim molitvama spasi duše naše. Amin.