Ipak, zbog velikog broja suplemenata postavlja se pitanje da li je neki oblik magnezijuma bolji za regulaciju šećera u krvi.
Na tržištu se mogu pronaći magnezijum glicinat, citrat, oksid, L-treonat i drugi oblici, ali prema rečima dr Sohaiba Imtijaza, dosadašnja istraživanja nisu pokazala da jedan ima jasnu prednost kada je u pitanju kontrola glikemije.
- Kada pogledamo dostupnu literaturu, ne postoji određeni oblik magnezijuma za koji je dokazano da je bolji od ostalih za kontrolu šećera u krvi. Izbor pre svega zavisi od toga koliko se dobro apsorbuje i kako ga digestivni sistem podnosi, a ne od posebnog uticaja na glikemiju - objašnjava dr Imtiaz.
Magnezijum glicinat ili citrat – u čemu je razlika?
Među oblicima sa dobrom bioraspoloživošću izdvajaju se magnezijum glicinat i magnezijum citrat, piše Kurir.
Glicinat se često koristi za svakodnevnu suplementaciju jer se dobro podnosi i ređe izaziva dijareju. Magnezijum citrat se takođe dobro apsorbuje, ali može da ima izraženije laksativno dejstvo.
Zato izbor odgovarajućeg oblika ne zavisi samo od apsorpcije već i od toga kako ga organizam podnosi.
Kome magnezijum može najviše da koristi?
Kada je reč o regulaciji glukoze, najveću korist od suplementacije magnezijumom mogu da imaju osobe sa dijabetesom tipa 2.
Istraživanja pokazuju da suplementacija kod njih može da doprinese smanjenju glukoze natašte i poboljšanju vrednosti HbA1c, pokazatelja prosečnog nivoa šećera u krvi tokom prethodna dva do tri meseca.
Korist može da postoji i kod osoba sa povećanim rizikom od razvoja dijabetesa, uključujući osobe sa predijabetesom ili insulinskom rezistencijom. Magnezijum može da doprinese boljem odgovoru organizma na insulin i regulaciji šećera nakon unosa glukoze.
Kod metabolički zdravih osoba efekat suplementacije na nivo šećera uglavnom je znatno manji, naročito ako ne postoji nedostatak magnezijuma.
Kako su povezani magnezijum i insulin?
Magnezijum je neophodan za normalno stvaranje i delovanje insulina. Beta ćelije pankreasa proizvode insulin, a nedostatak ovog minerala može negativno da utiče na njihovu funkciju.
- Ovaj mineral učestvuje i u aktiviranju enzima unutar ćelija koji regulišu način na koji organizam koristi glukozu i reaguje na insulin. Za normalno funkcionisanje insulinskih receptora takođe je potreban magnezijum, pa njegov nedostatak može da doprinese razvoju insulinske rezistencije - objašnjava dr Imtiaz.
Dijabetes i manjak magnezijuma mogu biti povezani
Veza između magnezijuma i insulina funkcioniše u oba smera. Insulin pomaže magnezijumu da dospe u ćelije, dok osobe sa dijabetesom mogu da gube veće količine ovog minerala putem urina.
Niže vrednosti magnezijuma zatim mogu dodatno da utiču na insulinsku rezistenciju, stvarajući začarani krug. Zbog toga se niži nivoi magnezijuma češće sreću kod osoba sa dijabetesom i predijabetesom.
- Osobe sa dijabetesom mogu da imaju korist od suplementacije čak i kada nije utvrđen izražen nedostatak magnezijuma. Kod metabolički zdravih osoba, s druge strane, dodatni magnezijum uglavnom ima skroman uticaj na regulaciju glukoze, jer organizam već efikasno kontroliše nivo šećera u krvi - poručuje dr Imtiaz.
Suplementacija magnezijumom zato nije ista za svakoga. Izbor oblika prvenstveno treba da zavisi od apsorpcije i podnošljivosti, dok osobe sa dijabetesom, predijabetesom ili insulinskom rezistencijom treba da se posavetuju sa lekarom pre uvođenja suplemenata.
Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja medicinski savet. Za sve zdravstvene odluke konsultujte svog lekara.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)