Smanjenje unosa šećera ima očigledne koristi po naše zdravlje, kao što je smanjeni unos kalorija, što može da pomogne kod gubitka kilograma i poboljšanog zdravlja zuba.
Ali ljudi se nekad žale na negativne nuspojave kad pokušavaju da jedu manje šećera.
Među tim simptomima su glavobolja, zamor i promene raspoloženja, koji su obično privremeni
Saharoza aktivira receptore slatkog ukusa u ustima, što na kraju dovodi do lučenja hemikalije po imenu dopamin u mozgu.
Dopamin je neurotransmiter, što znači da je to hemikalija koja prenosi poruke između nerava u mozgu.
Kad smo izloženi stimulansu nagrade, mozak reaguje tako što luči dopamin.
Zbog toga se on često naziva i hemikalijom „nagrade".
Nagrađujući efekti dopamina najčešće se sreću u delu mozga vezanom za zadovoljstvo i nagradu.
Nagrada upravlja našim ponašanjem - što znači da smo motivisani da ponavljamo ponašanje koje izaziva lučenje dopamina.
Dopamin može da nas navede da tražimo, recimo, brzu hranu.
Eksperimenti i na životinjama i na ljudima pokazali su koliko snažno šećer aktivira te puteve nagrađivanja.
Naglašena slatkoća prevazilazi čak i kokain u pogledu interne nagrade koju izaziva.
Šećer može da aktivira te puteve nagrađivanja u mozgu bilo da se oseti u ustima ili luči u krvotok, kao što su pokazala istraživanja na miševima.

Kod pacova, postoje čvrsti dokazi da unošenje saharoze zapravo može da promeni moždane strukture koje aktiviraju dopamin, kao i da promeni emocionalno procesuiranje i modifikovanje ponašanja, i kod životinja i kod ljudi.
Očigledno je da šećer može da ima snažno dejstvo na nas.
Zbog toga ne iznenađuje javljanje negativnih efekata kad jedemo manje šećera ili ga u potpunosti izbacimo iz ishrane.
I mentalni i fizički simptomi primećeni su tokom ove rane faze „šećerne apstinencijalne krize" - kao što su depresija, anksioznost, mentalna zamagljenost i žudnja za hranom, uz glavobolje, zamor i vrtoglavicu.
To znači da „skidanje" sa šećera ume da bude veoma neprijatno, i mentalno i fizički, što bi nekima moglo da oteža pridržavanje promenjenog režima ishrane.

Osnov ovih simptoma nije opsežno proučavan, ali je vrlo verovatno da su povezani sa putevima nagrađivanja u mozgu.
Iako je ideja „navučenosti na šećer" kontroverzna, dokazi kod pacova ukazuju na to da, kao i druge adiktivne supstance, šećer može da izazove maratonsko uzimanje, žudnju i anksioznost usled apstinencijalne krize.
Druga istraživanja kod životinja pokazala su da su efekti zavisnosti od šećera, apstinencijalna kriza i recidiv slični onima kod droga.
Ali većina istraživanja koja postoje u ovoj oblasti rađena su na životinjama, tako da je trenutno teško reći da li isto važi i za ljude.
Putevi nagrađivanja u ljudskom mozgu ostali su nepromenjeni evolucijom.
Vrlo je verovatno da mnogi drugi organizmi imaju slične puteve nagrađivanja u mozgu.
To znači da je biološki uticaj šećerne apstinencijalne krize primećen kod životinja verovatno prisutan u određenoj meri i kod ljudi, zato što naš mozak ima vrlo slične puteve nagrađivanja.
Kad se šećer izbaci iz ishrane, rapidno smanjenje dejstva dopamina na mozak verovatno utiče na normalno funkcionisanje mnogih različitih moždanih puteva.
Iza simptoma kod ljudi koji izbace ili smanje šećer u ishrani gotovo sigurno stoji promena u hemijskoj ravnoteži mozga.
Kao što učestvuje u nagradi, dopamin takođe reguliše hormonsku kontrolu, mučninu i povraćanje, i anksioznost.

Kad se šećer izbaci iz ishrane, rapidno smanjenje dejstva dopamina na mozak verovatno utiče na normalno funkcionisanje mnogih različitih moždanih puteva, što objašnjava zašto ljudi prijavljuju ove simptome.
Iako je istraživanje šećerne apstinencijalne krize kod ljudi vrlo ograničeno, jedna studija pružila je dokaze za simptome apstinencijalne krize i povećanje žudnje za šećerom nakon što je on izbačen iz ishrane gojaznih adolescenata.
Kao i kod bilo koje druge promene ishrane, ključno je istrajavanje.
Ako želite da smanjite šećer u ishrani na duže staze, pregrmeti prvih nekoliko teških nedelja je ključno.
Važno je, međutim, prihvatiti i da šećer nije sam po sebi „loš" - već da ga samo treba jesti umereno, uz zdravu ishranu i vežbu.