Mnogi od nas brinu o svom zdravlju, ali oni koji to dovode do ekstrema pate od onoga što se zove hipohondrija ili anksiozni poremećaj – a to može dovesti do povećanog rizika od smrti.

Poremećaj anksioznosti zbog bolesti je retko stanje koje ljudima onemogućava da se otresu svojih strahova uprkos normalnim fizičkim pregledima i laboratorijskim testovima.

Neki zbog toga mogu više puta da menjaju lekare, dok drugi mogu da izbegavaju medicinsku negu.

Ljudi sa ovim stanjem imaju povećan rizik od smrti od prirodnih i neprirodnih uzroka, pokazala je švedska studija, uz četvorostruko povećani rizik od samoubistva.

Uticaj hroničnog stresa na telo takođe bi mogao da objasni neke od rezultata, napisali su autori.

Studija, objavljena u časopisu “JAMA psihijatrija” posmatrala je 4.100 ljudi tokom 24 godine, od 1997. do 2020, koji su bili klasifikovani kao hipohondri.

Vođa istraživanja Dejvid Mataik Kols sa Instituta Karolinska u Švedskoj, kazao je da su prethodna istraživanja sugerisala kako bi rizik od samoubistva mogao biti manji za obolele, ali „naš predosećaj, zasnovan na kliničkom iskustvu, bio je da bi to bilo netačno“.

Studija je uporedila 4.100 obolelih od hipohondrije sa 1.000 ljudi slične starosti, pola i mesta prebivališta i uporedila stope smrtnosti. Rezultati su pokazali da su stope bile veće kod osoba sa hipohondrijom, 8,5 naspram 5,5 na 1.000 osoba.

Zaključak je - ljudi sa hipohondrijom žive 5 godina kraće.

Ljudi sa ovim stanjem umrli su mlađi od ostalih, prosečno sa oko 70 godina, u odnosu na životni vek od 75 godina za ljude bez hipohondrije. Jedini izuzetak je bio kancer, jer se rizik od smrti pokazao skoro isti.

"Mnogi od nas su blagi hipohondri. Ali postoje i ljudi na drugom kraju spektra koji žive u stalnom stanju brige i patnje i razmišljanja o ozbiljnoj bolesti", objašnjava dr Džonatan E. Alpert iz medicinskog centra Montefiore u Njujorku.

Dr Alper napominje da je važno ozbiljno shvatiti ljude koji pate od ovog poremećaja i ponuditi tretmane, koji mogu uključivati kognitivnu bihevioralnu terapiju, tehnike opuštanja, edukaciju i ponekad antidepresive.

Međutim, kako je istakao dr Alper, mora se voditi računa kada se pacijenti koji su uvereni da imaju fizičku bolest upućuju stručnjacima za mentalno zdravlje.