Ne postoji namirnica koja garantuje dug život, ali postoje mesta na svetu u kojima ljudi češće dožive 90. ili čak 100. godinu, a pritom dugo ostaju aktivni i samostalni.

Ove oblasti poznate su kao „plave zone“, a jedna od njih nalazi se na grčkom ostrvu do kojeg se iz Srbije može stići za nekoliko sati, u zavisnosti od leta i presedanja.

Šta su „plave zone“?

Izraz „plava zona“ nastao je tokom istraživanja dugovečnosti na Sardiniji, kada su istraživači plavom bojom na karti označavali mesta sa velikim brojem stogodišnjaka.

Kasnije su izdvojene još četiri oblasti povezane sa dugovečnošću: Ikarija, Okinava, poluostrvo Nikoja i Loma Linda. Iako su udaljene hiljadama kilometara, stanovnici ovih mesta imaju iznenađujuće slične životne navike, piše mondo.

1. Ikarija, Grčka – najbliža Srbiji

Od pet poznatih „plavih zona“, Srbiji je najbliža Ikarija, grčko ostrvo u Egejskom moru poznato po mirnijem ritmu života i stanovnicima koji ostaju aktivni i u poznim godinama.

Svakodnevica podrazumeva dosta prirodnog kretanja – hodanje po brdovitom terenu, rad u bašti i kućne poslove. Ishrana se uglavnom oslanja na povrće, mahunarke, maslinovo ulje, voće i biljne čajeve.

Važnu ulogu imaju i porodica, druženje i sporiji ritam života.

2. Sardinija, Italija – ostrvo stogodišnjaka

Planinska sela u unutrašnjosti Sardinije poznata su po velikom broju dugovečnih stanovnika, posebno muškaraca.

Tradicionalni način života podrazumeva mnogo hodanja, fizičkog rada i boravka na otvorenom. Na trpezi su često mahunarke, povrće, integralne žitarice, orašasti plodovi i maslinovo ulje.

Stariji ljudi pritom ostaju važan deo porodice i zajednice.

3. Okinava, Japan – poznata po dugovečnim ženama

Okinava je dugo bila poznata po velikom broju dugovečnih žena. Tradicionalna ishrana bogata je povrćem, sojom, mahunarkama i slatkim krompirom.

Poznat je i princip „hara hači bu“ – prestati sa jelom kada se oseti približno 80 odsto sitosti.

Važni su i „ikigai“, odnosno osećaj svrhe u životu, kao i „moai“ – krug prijatelja koji pružaju međusobnu podršku.

4. Nikoja, Kostarika – aktivni i u poznim godinama

Na poluostrvu Nikoja mnogi stanovnici ostaju fizički aktivni i u dubokoj starosti.

Tradicionalna ishrana zasniva se na pasulju, kukuruzu, bundevi, voću i drugim jednostavnim namirnicama. Porodica ima centralnu ulogu, a stariji ljudi uglavnom nisu izolovani.

Mnogi imaju i „plan de vida“, odnosno životni plan i razlog da ostanu aktivni.

5. Loma Linda, Kalifornija – drugačija „plava zona“

Loma Linda razlikuje se od ostalih jer nije ni ostrvo ni udaljena seoska oblast.

Način života dela stanovnika podrazumeva redovnu fizičku aktivnost, odmor, snažne društvene veze i ishranu bogatu biljnim namirnicama.

Mnogi ne puše i ne piju alkohol, a vreme redovno posvećuju porodici, veri, odmoru i druženju.

Šta povezuje svih pet mesta?

Iako se nalaze u različitim delovima sveta, stanovnici „plavih zona“ dele nekoliko navika. Kreću se tokom celog dana, hrane se pretežno biljnim namirnicama i održavaju bliske veze sa porodicom i prijateljima.

Među zajedničkim karakteristikama izdvajaju se:

  • prirodno kretanje,
  • osećaj svrhe,
  • pretežno biljna ishrana,
  • pripadnost zajednici,
  • bliski odnosi sa porodicom i prijateljima.

Da li je to tajna dugog života?

„Plave zone“ ne nude recept koji garantuje stotu godinu. Na dugovečnost utiču genetika, zdravstvena zaštita, životna sredina i brojne druge okolnosti.

Ipak, zajedničke navike stanovnika ovih mesta pokazuju da dug i aktivan život verovatno nije rezultat jednog trika ili jedne namirnice, već celokupnog načina života.

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

expo