Opšte je poznato da ljudi provode sve više vremena sedeći i da su sve manje aktivni.

Dan u kancelariji proveden za računarom po više sati dnevno dovodi do toga da, hteli mi to ili ne, skoro sve vreme sedimo te se pokazuje da i moderna digitalna tehnologija ispostavlja svoju cenu koju nekad plaćamo onim najvažnijim
– svojim zdravljem. Vodimo sedentarni način života kada, kaže definicija, provodimo šest ili više sati dnevno sedeći ili ležeći, a nedostaje nam značajno fizičko kretanje u svakodnevnom životu. Dugo sedenje izaziva umor pa biramo da koristimo razna prevozna sredstva i sve manje hodamo, te je iz tog kruga teško izaći.

Sedenje kao prevashodni način života je toliko opasno da ga neki naučnici smatraju najvećom pretnjom za opstanak ljudske vrste.

Savremeni čovek, čiji su preci nekada peške prelazili kontinente, sada jedva da tri sata dnevno stoji. Prevozna sredstva, kompjuteri, mobilni telefoni, televizije sa ogromnim izborom programa, sve to ozbiljno odvlači pažnju i udaljava od kretanja. Tera nas da budemo pasivni na uštrb fizičke aktivnosti koja je neophodna za pravilno funkcionisanje organizma. Tehnologija je omogućila da kupovina, učenje, pa čak i zabava budu dostupni na samo jedan klik, međutim, rekosmo, ove prednosti dolaze sa cenom, našim zdravljem.

Latinski izraz vita sedetaria označava život koji se provodi u sedenju. I u engleskom jeziku postoji izraz za osobe koje dozvoljavaju da tehnologija loše utiče na njihovo zdravlje a to je couch potato – krompir na kauču. Smešno zvuči, a znači da ta osoba sate i sate provodi pored ekrana. LJudsko biće nije stvoreno da živi na taj način, potrebno je hitno menjanje navika i okretanje zdravoj fizičkoj aktivnosti da ne bismo ostali zarobljeni u sedentarnom životu. Jer – fizička neaktivnost uzrok je mnogih hroničnih bolesti.

Naša pasivnost raste sa godinama i češća je kod žena nego kod muškaraca. Ona predstavlja rizik za: visoki krvni pritisak, lošu cirkulaciju, gojaznost, bolesti srca, dijabetes, migrene, problematičnu kožu, krivljenje kičme, povećava se opasnost od raka a negativno utiče i na naše psihičko zdravlje. Fizička neaktivnost dovodi i do atrofije mišića i slabljenja imunog sistema, što može da ostavi ozbiljne posledice.

Prema poslednjim istraživanjima, prosečan stanovnik planete sedi više od 13 sati dnevno, spava oko osam sati, kreće se samo tri sata, a trebalo bi da bude suprotno. U velikim gradovima u kojima postoji gradski prevoz ljudi se kreću još
manje. Stoga, ima pretpostavki da je ovakav način života pogubniji za ljudsko zdravlje od pušenja.

Prvi znaci upozorenja da previše sedimo su bolovi.

Javlja se i nervoza, depresija, loš san, povećanje telesne mase, deformacija kičme, glavobolja. Loše stanje kičme je uzročnik lošeg rada našeg tela, jer je ona „kontrolor” svega u organizmu. Sledeća faza je gubitak mišićne mase, bol u leđima, u kukovima. Neka istraživanja pokazuju da ljudi koji uglavnom sede mogu izgubiti i do 40 odsto mišićne mase. Bolove u leđima koji su neizbežan pratilac sedenja možemo smanjiti vežbanjem. Jedan od najčešćih izgovora kojim obmanjujemo sebe i druge je da nemamo vremena da šetamo i da vežbamo zbog obaveza u poslovnom i porodičnom životu. Međutim, izreka „sve se može kad se hoće” postoji s razlogom. Nije potrebno odvajati vreme i novac za odlazak u teretanu, može se i kod kuće prilagoditi prostor za vežbanje i improvizovati neki rekvizit. Važno je pronaći način da se smanji vreme sedenja i poveća vreme kretanja. Na primer, neka postane običaj da šetate pre ili posle večere. Ako imate kućnog ljubimca, potrudite se da ga ne izvodite samo ispred zgrade već napravite jedan krug po komšiluku. Možete aktivirati i decu ili druge članove domaćinstva pa vežbati zajedno radi motivacije i uzajamnog ohrabrenja. Uglavnom, neophodno je odvojiti određeno vreme da fizička aktivnost postane deo dnevne ili sedmične rutine.

Odraslima je svake nedelje potrebno 150 minuta fizičke aktivnosti umerenog intenziteta.

Dva i po sata šetnje ili vežbanja nedeljno može da zvuči kao napor, ali ne mora da se radi odjednom. Može po 30 minuta dnevno, pet dana u nedelji. Može se rasporediti na svaki dan u sedmici i na manje periode vremena, a ljudi sa hroničnim stanjima mogu da sa svojim lekarom dogovore prave vrste i količine vežbi. Sve je stvar izbora ali jedno ne smemo zaboraviti a to je da vežbanje pokreće mnogo korisnih procesa u organizmu, od cirkulacija do lučenja „dobrih” hormona.

Čak i malo razgibavanje ili kratka šetnja jer – svaki pokret se računa.