Dugotrajna bolest može da utiče na raspoloženje i svakodnevni život, dok psihičke teškoće mogu otežati brigu o fizičkom zdravlju. Zbog toga stručnjaci sve više naglašavaju potrebu za povezanim pristupom koji uzima u obzir i telo i mentalno stanje starije osobe.

Hronična bolest može uticati i na raspoloženje

Bolovi, otežano kretanje, bolesti srca, moždani udar i druge dugotrajne tegobe mogu promeniti svakodnevne navike i ograničiti aktivnosti u kojima je osoba ranije uživala. Briga zbog zdravlja, gubitak samostalnosti ili ređi kontakti s porodicom i prijateljima mogu dodatno opteretiti raspoloženje.

Svetska zdravstvena organizacija navodi da su lošije fizičko zdravlje, hronične bolesti i nedovoljan pristup podršci među faktorima koji mogu povećati rizik od depresije i anksioznosti kod starijih. To ne znači da će svaka osoba s hroničnom bolešću razviti problem s mentalnim zdravljem, ali pokazuje zašto je važno obratiti pažnju na promene u ponašanju i raspoloženju.

Psihičko stanje može otežati brigu o telu

Kada je osoba duže vreme bezvoljna, zabrinuta ili povučena, može joj biti teže da održava rutinu, uzima terapiju prema uputstvu, odlazi na preglede ili priprema obroke. Promene sna i apetita, umor i smanjena želja za druženjem mogu se pojaviti uz različite zdravstvene tegobe, pa uzrok ne treba procenjivati na osnovu jednog znaka.

Depresija nije neizbežan deo starenja i može se lečiti. Ako promene traju, ponavljaju se ili ometaju svakodnevni život, razgovor s lekarom može pomoći da se proceni šta se dešava i kakva podrška je potrebna.

Zašto je važna povezana zdravstvena podrška

Evropski stručnjaci ukazuju da starije osobe često imaju više fizičkih i mentalnih zdravstvenih potreba istovremeno, dok se usluge za njih ponekad pružaju odvojeno. Kada lekari i drugi zdravstveni radnici nemaju jasnu sliku o celokupnom stanju pacijenta, važne promene mogu ostati neprimećene, a plan lečenja može biti teže uskladiti.

Povezana briga podrazumeva da zdravstveni tim, uz saglasnost pacijenta, uzima u obzir postojeće bolesti, terapiju, pokretljivost, raspoloženje i uslove života. Porodica takođe može imati važnu ulogu: korisno je zabeležiti promene koje traju, pripremiti pitanja za pregled i pomoći starijoj osobi da potraži savet.

Šta mogu da urade porodica i bliski ljudi

Mirna, redovna komunikacija može pomoći da osoba lakše ispriča šta je muči. Vredi obratiti pažnju na dugotrajan gubitak interesovanja, povlačenje od drugih, promene sna ili apetita i pojačanu zabrinutost. Takvi znaci сами по себи ne postavljaju dijagnozu, ali mogu biti razlog da se razgovara sa zdravstvenim radnikom.

Podrška može uključivati i male svakodnevne korake: zajedničku šetnju ako je bezbedna za osobu, redovne razgovore, pomoć oko odlaska na pregled ili uključivanje u aktivnosti koje joj prijaju. Najvažnije je da se promene ne pripisuju automatski godinama. Briga o fizičkom i mentalnom zdravlju zajedno može pomoći starijoj osobi da očuva što više samostalnosti i kvalitet života.

Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja medicinski savet. Za sve zdravstvene odluke konsultujte svog lekara.

BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:

expo

Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.