Čak i kada postoje stabilni mesečni prihodi, prelazak u sopstveni ili iznajmljeni prostor često znači odricanje od štednje, putovanja i hobija koji su do tada bili lako dostupni.
Upravo takva dilema muči jednog devetnaestogodišnjeg korisnika hrvatskog Reddita (subreddit askcroatia), koji je svoje finansije i nedoumice izneo pred zajednicu tražeći savet:
"Imam 19 godina i oko 3.000 evra ušteđevine. Zanima me isplati li se kupiti neki stan za izdavanje ili ne. Imam siguran posao sa platom od oko 1.600 evra, ali se plašim da mi, ako odem da živim sam, neće ostati dovoljno novca za sebe. Trenutno živim kod bake i deke, kojima plaćam 300 evra za jednu sobu u kojoj boravim. Svaki savet je dobrodošao", napisao je autor objave, prenosi Blic.
Plaćanje kirije baki i deki podelilo komentatore
Prve reakcije korisnika fokusirale su se na činjenicu da mladić plaća stanarinu sopstvenim baki i deki, što je nekima delovalo neobično:
Jedan korisnik je otvoreno upitao zašto mu baka i deka uopšte naplaćuju sobu, ističući da mu to zvuči čudno. Drugi su u tome videli sasvim opravdan potez, uz objašnjenje da je to u redu ako su im penzije male, dok su neki podelili suprotna iskustva — gde stariji odbijaju novac, pa im unuci pomažu kupovinom namirnica.
Treći su ocenili da plata ne treba da služi kao džeparac i da je učestvovanje u troškovima domaćinstva zdrav način da mlada osoba nauči vrednost novca, što je u inostranstvu uobičajena praksa.
Kupovina nekretnine sa 3.000 evra – nemoguća misija
Rasprava se ubrzo okrenula realnim finansijskim okvirima. Većina učesnika složila se da je sa trenutnom ušteđevinom i primanjima kupovina stana nerealna opcija:
Korisnici su upozorili da samac sa platom od 1.600 evra teško može da dobije kredit dovoljan za useljiv stan (osim eventualno u manjim mestima), dok su neki cinično procenili da današnji bankarski uslovi traže neto platu od čak 4.000 evra.
Jedan učesnik izneo je sopstvenu računicu za kupovinu stana od 150.000 evra, za šta mu je u startu trebalo oko 21.000 evra gotovine. Pored obaveznog učešća od najmanje 10 odsto vrednosti nekretnine, tu su i troškovi javnog beležnika, agencijske provizije, porez na promet nekretnina (koji se mora odmah platiti, iako se povrat može tražiti u roku od 90 dana), kao i troškovi opremanja i kasnijeg održavanja.
Savetovano mu je da u 19. godini ne zarobljava kapital u nekretnini, već da novac uloži u obrazovanje, sopstveni posao ili veštine koje će mu u budućnosti doneti veću zaradu.
Podstanarstvo donosi mir, ali...
Kada je reč o opciji iznajmljivanja stana i odlaska od kuće, komentatori su ga upozorili da ga čeka osetan pad životnog standarda u poređenju sa sadašnjih 300 evra troška.
U većim gradovima pristojan stan retko košta ispod 600 evra mesečno, dok se ponude od 400 do 500 evra mogu naći samo uz mnogo sreće i stalno praćenje oglasa.
Pored kirije i režija, na podstanara padaju svi nepredviđeni troškovi, a budžetski stanovi često dolaze uz lošije uslove ili zahtevne stanodavce. Zaključak većine bio je da se sa 1.600 evra neto može živeti samostalno, ali da prostora za ozbiljniju uštedu gotovo neće biti.
Ostani gde jesi i štedi
Prevladavajući savet bio je da ostane kod bake i deke dokle god mu to okruženje prija, odnosno dok ne napreduje na poslu ili ne pronađe partnerku sa kojom bi delio troškove. Jedan korisnik je podelio i lično kajanje što se odselio sa 19 godina, ističući da je rano preuzeo sve obaveze i troškove na sebe umesto da iskoristi priliku da uštedi dok su mu osnovni uslovi obezbeđeni.
Rasprava je završena u šaljivom tonu - opaskom da su baka i deka očigledno "dobri biznismeni" od kojih može dosta da nauči, kao i praktičnim predlogom da jednostavno "nađe devojku sa stanom i useli se kod nje".
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Komentari (0)