Ovaj praznik jedna je od poznatih krsnih slava u Srbiji, a za njega se vezuju brojni narodni običaji i verovanja, posebno oni koji najavljuju dolazak zime.

Prema narodnom predanju, na Đurđic počinju takozvani Vučji dani, tokom kojih su se u pojedinim krajevima Srbije poštovala posebna pravila. Verovalo se da u tom periodu ne treba iznositi stvari iz kuće, obavljati određene ručne radove niti odlaziti u lov na vukove.

Ko je bio Sveti Georgije i zašto se slavi Đurđic?

Sveti Georgije bio je rimski vojnik u gardi cara Dioklecijana, koji je mučenički stradao tokom progona hrišćana.

Pogubljen je 303. godine jer je odbio da se odrekne hrišćanske vere i izjavio da se ne plaši smrti zbog svojih verskih uverenja.

U hrišćanstvu se poštuje kao Sveti Đorđe, jedan od najpoznatijih svetitelja, a posebno mesto zauzima i u srpskoj pravoslavnoj tradiciji.

Sveti Georgije proslavlja se dva puta godišnje.

Slana torta sa pečenim paprikama i sirom - kremasta, sočna i idealna za svečanu trpezu, više o tome pročitajte OVDE. 

Đurđic se obeležava 16. novembra, kao praznik prenosa njegovih moštiju u palestinsku Lidu i njihovog polaganja u hram posvećen svetitelju.

Đurđevdan se slavi 6. maja, u znak sećanja na stradanje Svetog Georgija.

Zašto je prenos moštiju Svetog Georgija važan?

Prema hrišćanskom predanju, Sveti Georgije je pre smrti zamolio svog slugu da njegovo telo prenese u Palestinu, odakle je njegova majka bila rodom.

U tom kraju imao je veliko imanje koje je prethodno razdao siromašnima.

Njegov sluga ispunio je poslednju želju i preneo telo svetitelja u Palestinu.

U vreme cara Konstantina Velikog, hrišćani su u Lidi podigli hram posvećen Svetom Georgiju. Prilikom osvećenja hrama u njega su prenete svetiteljeve mošti, a upravo se taj događaj obeležava na Đurđic.

Kako se Sveti Đorđe prikazuje na ikonama?

U hrišćanskoj ikonografiji Sveti Georgije se od 7. veka prikazuje kao vojnik, bez konja, u stojećem stavu, sa kopljem ili mačem u desnoj ruci.

Od 9. veka pojavljuje se i poznati prikaz Svetog Đorđa na konju, u vojvodskom odelu, kako kopljem ubija aždaju.

Ovaj prikaz postao je jedan od najprepoznatljivijih simbola svetitelja.

Svetom Georgiju posvećene su brojne crkve i manastiri u Srbiji, među kojima su Đurđevi Stupovi, Vraćevšnica, Staro Nagoričino, hram na Oplencu i Bogovađa.

Običaji za Đurđic: Šta se prema narodnom verovanju ne radi?

Đurđic je krsna slava brojnih srpskih porodica, ali se za ovaj praznik vezuju i običaji koji potiču iz narodnog predanja.

Prema običajnom kalendaru, Đurđic označava početak zime i takozvanih Vučjih dana, koji traju do Mratindana, 24. novembra.

U pojedinim krajevima Srbije verovalo se da tokom ovog perioda treba poštovati određene zabrane.

Prema narodnim običajima, tokom Vučjih dana:

  • Ništa se ne daje niti iznosi iz kuće.
  • Žene ne obavljaju ručne radove.
  • Obućari i krojači odmaraju od posla.
  • Ne odlazi se u lov na vukove.

Ovi običaji predstavljaju deo narodnog nasleđa i ne treba ih poistovećivati sa obaveznim crkvenim pravilima.

Zašto se veruje da zima počinje na Đurđic?

U srpskom narodnom kalendaru Đurđic ima posebno mesto jer se povezuje sa dolaskom hladnijeg dela godine.

Prema starom verovanju, zima dolazi sa Đurđicem, a odlazi sa Đurđevdanom.

Tako su ova dva praznika, posvećena istom svetitelju, u narodnoj tradiciji postala simboli smene godišnjih doba.

Dok se Đurđic vezuje za dolazak zime i Vučje dane, Đurđevdan se povezuje sa prolećem, buđenjem prirode i početkom toplijeg dela godine.

Đurđic se i danas obeležava u brojnim srpskim domovima, uz slavsku sveću, kolač i žito, a običaji koji ga prate svedoče o dugoj tradiciji poštovanja Svetog Georgija u srpskom narodu.