To je čuveni sremuš, ili šumski luk.
Ova divlja biljka raste najčešće u močvarnim šumama, a njena sezona je početak proleća pa će uskoro pijace biti pune ovog lekovitog i jestivog bilja.
Sremuš je izuzetno bogat vitaminom C a sjajan je za prolećno čišćenje, odnosno detoksikaciju krvi, creva i želuca.
Ali, strogo se mora voditi računa jer ima "dvojnika" a to je mrazovac.
Sremuš ima antibakterijska, antibiotska i antiseptička svojstva, a smatra se da je lekovitiji i od crnog i od belog luka.
Delotvoran je kod problema sa želucem i crevima, dijareje, nadimanja i grčeva, a izvrstan je i za čišćenje creva.
Ima listove kao đurđevak i naraste otprilike od 20 do 40 cm, poseduje uspravnu i tanku lukovicu bele ili žućkaste boje.
U proleće iz lukovice izrastu najčešće dva duguljasta, eliptična tamnozelena lista koji su sjajni, a pri dnu se sužavaju u dugu peteljku.
Listovi medveđeg luka, odnosno sremuša, zašiljenog su vrha, jarko zelene boje i mirišu na beli luk.
Tokom berbe sremuša, uglavnom se sakupljaju listovi za pripremu salate, priloga ili raznih pita, dok se beličasta lukovica koristi i kao pikantan začin.
Međutim, ova biljka slična belom luku ima i otrovnog dvojnika, te ako ne kupujete na pijaci, obratite pažnju na to šta berete.
Na livadama i pašnjacima može se potkrasti biljka slična njemu - mrazovac, koji je vrlo otrovan.
Mrazovac je opasan, zbog svog sastojka kolhicin, a ne postoji protivotrov.
Jedini i verovatno najsigurniji metod da ih razlikujete jeste miris.