Sveti Kliment Ankriski rođen je 258. godine, u gradu Ankiri od oca neznabošca i majke hrišćanke.

Njegova majka Efrosinija prorekla mu je mučeničku smrt kada je Klimentu bilo dvanaest godina.

Kliment je zbog svoje velike dobrote i milosrđa već u dvadesetoj godini izabran za episkopa.

Smatra se da se hranio samo hlebom i zeljem.

U vreme Dioklecijana bio je na velikim mukama, „kako nikad niko od postanja sveta nije bio“. Proveo je dvadeset osam godina na mukama i po tamnicama i jedanaest raznih mučitelja su ga mučila.

Kada su ga jednom udarali po licu, pljuvali i zube mu lomili, on doviknu mučitelju Domentijanu: „Počast mi činiš, o Domentijane, a ne mučiš me, jer i Gospodu mojemu Isusu Hristu usta bejahu tako bijena i obrazi šamarani, pa, gle, i ja nedostojni sada se toga udostojih!“

Kada bi doveden pred cara Dioklecijana u Rim, car postavi na jednu stranu razna oruđa za mučenje a na drugu darove, odlikovanja, odela, novce – sve što car može darivati, pa onda reče Klimentu da bira.

Mučenik Hristov s prezrenjem pogleda na sva blaga careva, pa izabra oruđa za mučenje.

I bi mučen neiskazano: komad po komad mesa otkidan mu je s tela, tako da su se kosti belele ispod mesa. Najzad bi posečen od vojnika, 312. godine u crkvi u Ankiri, kada kao arhijerej služaše službu Božju.

Čudesa svetog Klimenta su velika i bezbrojna.

Zato što je veliki deo svog mučeničkog života proveo u zatvoru i mučenju, u nekim krajevima Srbije veruje se da na današnji praznik niko ne bi trebalo da dira noževe i ostale oštre predmete kako ne bi “povređivao” rane Svetog Klimenta.

Nije crveno slovo, ali bi trebalo da vernici danas izbegavaju  težak, fizički rad i sređivanje doma i da vreme provedu sa porodicom i prijateljima.

Molitva za ovog sveca glasi:

Kao sveta loza i stablo stradanja, cvet svešteni i plod bogodani koji uvek cveta, darovao si se vernima: Zato kao sastradalnik mučenika i saprestolnik prvosveštenika, moli Hrista Boga da spase duše naše.