Sveti Grigorije Bogoslov, arhiepiskop carigradski, rođen je u Nazianzu od oca Jelina i majke hrišćanke.

Pre krštenja učio se u Atini zajedno sa Vasilijem Velikim i Julijanom Odstupnikom.

Često je on proricao Julijanu da će biti odstupnik od vere i gonitelj crkve, što se i zbilo.

Na Grigorija je naročito mnogo uticala dobra mu majka Nona.

Kada završi svoje učenje, Grigorije se krsti. Sveti Vasilije rukopoložio ga je za episkopa sasimskog, a car Teodosije Veliki uskoro ga pozove na upražnjeni presto arhiepiskopa carigradskog.

Sastavio je mnogobrojna dela, od kojih su mu najslavnija ona iz Bogoslovlja, zbog čega je i nazvan Bogoslovom.

Naročito je znamenito po dubini njegovo delo Besede o Svetoj Trojici. Još je pisao protiv jeretika Makedonija, koji je krivo učio o Duhu Svetome (kao da je Duh stvorenje Božje), i protiv Apolinarija, koji je krivo učio, kao da Hristos nije imao čovečje duše, nego da mu je božanstvo bilo mesto duše. Pisao je takođe i protiv cara Julijana Odstupnika, svog negdašnjeg školskog druga.

Kada na Saboru 381. godine, nasta rasprava oko njegovog izbora za arhiepiskopa, on se povuče sam, izjavivši: „Ne mogu nas lišiti Boga oni koji nas lišavaju prestola“.

Zatim napusti Carigrad, ode u Nazijanz, i tamo prožive do smrti u povučenosti, molitvi i pisanju korisnih knjiga.

Iako je celog života bio slaba zdravlja, ipak je doživeo osamdesetu godinu.

Mošti su mu docnije prenete u Rim, a glava mu se nalazi u Uspenskom soboru u Moskvi.

Bio je i ostao veliko i divno svetlo crkve pravoslavne, kako po krotosti i čistoti karaktera tako i po nenadmašnoj dubini uma.

Upokojio se u Gospodu 390. godine.

Sveti Grigorije Bogoslov važi za zaštitnika mudrih i učenih ljudi.

Stari kažu da đaci koji imaju problem sa savlađivanjem nekog gradiva na današnji dan treba pažljivo da pročitaju lekcije koje ih muče i da se nakon toga pomole Svetom Grigoriju.

Veruje se da će tako naučeno gradivo biti zauvek zapamćeno, pa ni dobra ocena neće izostati.