Razlog za ovakav razvoj nije samo tehnološki napredak. Stanovništvo u mnogim zemljama sve je starije, dok istovremeno nedostaje ljudi koji mogu da rade u ustanovama za dugotrajnu negu. Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), zemljama članicama biće potrebno dodatnih 13,5 miliona radnika u dugotrajnoj nezi do 2040. godine kako bi odgovorile na potrebe stanovništva.
Kako piše portal Moneywise, Japan je već počeo da koristi robote kao pomoć osoblju u domovima za stare, a interesovanje za ovu tehnologiju pokazuje da bi ona mogla da postane važan deo budućnosti nege starijih osoba.
Više od 70 odsto domova u Japanu koristi robote
Japanska vlada je još 2015. godine počela da subvencioniše nabavku robota za negu u domovima za stare. Cilj je bio da se smanji opterećenje zaposlenih i olakšaju svakodnevni poslovi u ustanovama koje se suočavaju sa nedostatkom radnika.
Do 2022. godine više od 70 odsto japanskih domova za stare koristilo je najmanje jednog robota za pomoć u nezi.
Koliko su korisnici spremni da prihvate ovakvu tehnologiju pokazuje i istraživanje Centra za istraživanje penzionisanja pri Bostonskom koledžu. U anketi je 65 odsto ispitanih starijih građana Japana navelo da bi radije izabralo dom koji koristi robote nego ustanovu u kojoj se nega obavlja isključivo uz pomoć ljudi.
Koliko košta mesto u staračkom domu? Mesečni račun može da bude znatno veći, detalje pročitajte OVDE.
Ispitanici su bili spremni i da plate osam odsto više za takav smeštaj. Ipak, nisu sve vrste robota jednako prihvaćene: najveće interesovanje pokazali su za uređaje koji pomažu pri kretanju, dok su roboti namenjeni komunikaciji i druženju bili manje popularni.
Istraživači upozoravaju da se ovi rezultati ne mogu automatski preneti na druge zemlje. Japanska kultura, u kojoj se posebno vrednuje samostalnost i izbegavanje toga da se drugima bude na teretu, može uticati na veću otvorenost starijih ljudi prema robotskoj pomoći.
Roboti mogu da podižu pacijente, prate kretanje i podsećaju na lekove
Roboti za negu nisu svi isti. Njihova namena zavisi od toga da li se koriste u domu za stare ili u privatnom domaćinstvu.
Jedna grupa namenjena je pomaganju pri kretanju. Takvi uređaji mogu da pomognu zaposlenima da osobu prebace iz kreveta u invalidska kolica ili do toaleta. Time se smanjuje fizički napor negovatelja, koji često moraju da podižu i pomeraju korisnike kojima je potrebna pomoć.
Druga vrsta obuhvata sisteme za praćenje. Oni mogu da nadgledaju kretanje i određene zdravstvene pokazatelje, kao i da upozore osoblje ukoliko dođe do pada ili neuobičajene aktivnosti.
Postoje i komunikacioni roboti koji razgovaraju sa korisnicima, pružaju im društvo i podsećaju ih na svakodnevne obaveze, poput uzimanja lekova ili obroka.
Ipak, stručnjaci naglašavaju da ovakvi uređaji ne mogu da zamene medicinske radnike i negovatelje. Robot može da podseti osobu na lek, ali ne može da preuzme kompletnu odgovornost za njeno zdravstveno stanje niti da pruži ljudsku pažnju na isti način kao osoba.
Nega starijih sve više opterećuje porodični budžet
Problem nedostatka radnika nije jedini razlog zbog kog se razvijaju robotska rešenja. Briga o starijim članovima porodice predstavlja i značajan finansijski teret.
Koriste super trik, i nema buđi u kući - kako Norvežanke zimi suše veš, više detalja pročitajte OVDE.
Prema istraživanju Američkog udruženja penzionera (AARP) za 2026. godinu, odrasli koji brinu o članovima porodice u proseku izdvajaju 11.508 dolara godišnje iz sopstvenog džepa za te potrebe. To odgovara približno 31 odsto njihovih godišnjih prihoda domaćinstva.
Troškovi mogu biti još veći kada je reč o intenzivnoj nezi, na primer kada član porodice ima demenciju i potrebna mu je stalna pomoć.
Ni angažovanje stručne pomoći nije jeftino. Prema podacima kompanije CareScout koje navodi Moneywise, medijalna cena kućne zdravstvene pomoći u SAD iznosila je 35 dolara po satu tokom 2025. godine. Smeštaj u ustanovi za potpomognuto stanovanje koštao je oko 6.200 dolara mesečno, dok je privatna soba u domu za stare dostizala 10.798 dolara mesečno.
Zbog toga porodice često moraju da menjaju svoje finansijske planove, smanjuju radno vreme, koriste ušteđevinu ili traže dodatne izvore prihoda kako bi pokrile troškove nege.
Roboti za kućnu upotrebu već imaju svoju cenu
Robotska pomoć nije ograničena samo na velike ustanove. Na tržištu već postoje uređaji namenjeni starijim osobama koje žive same.
Jedan od primera je ElliQ, mali kućni uređaj namenjen pružanju društva, podsetnicima i svakodnevnoj komunikaciji. Prema podacima koje navodi Moneywise, početno podešavanje košta 249 dolara, dok se mesečna naknada za korišćenje usluge kreće od 49,99 do 59,99 dolara.
Postoje i znatno napredniji humanoidni roboti. Među njima je NEO, uređaj osmišljen za kućnu upotrebu, čija je navedena cena oko 20.000 dolara za kupovinu ili 499 dolara mesečno kroz pretplatu. Međutim, ovaj robot još nije klinički potvrđen za primenu u nezi, što je važna razlika između tehnološke mogućnosti i dokazane bezbednosti u praksi.
Troškove ovakvih uređaja uglavnom ne pokrivaju američki program Medicare niti većina privatnih osiguravajućih kuća, pa ih korisnici najčešće plaćaju sami.
Većina zaboravlja na ovu funkciju veš-mašine - zimi može da vam uštedi sate sušenja, detalje pročitajte OVDE.
Mogu li roboti zaista da zamene negovatelje?
Iako roboti mogu da preuzmu deo rutinskih zadataka, stručnjaci upozoravaju da njihova primena nosi i određene rizike.
Komunikacioni roboti mogu da pruže društvo, ali postoji bojazan da bi njihova preterana upotreba mogla da smanji prilike za stvarni ljudski kontakt. Sistemi za praćenje, s druge strane, mogu da registruju samo ono za šta su senzori podešeni, pa neki problemi mogu ostati neprimećeni.
Dodatno pitanje je privatnost. Uređaji koji prate kretanje i zdravstvene pokazatelje često koriste kamere, senzore i povezivanje sa internetom, što otvara pitanje načina prikupljanja i čuvanja podataka o korisnicima.
Uprkos tome, tržište robotike za pomoć starijima nastavlja da raste. Prema proceni kompanije Grand View Research koju navodi Moneywise, vrednost globalnog tržišta robota za podršku starijim osobama mogla bi da dostigne 9,8 milijardi dolara do 2033. godine.
Japan pokazuje kako bi mogla da izgleda budućnost domova za stare
Iskustvo Japana pokazuje da roboti mogu da budu dodatna podrška u sistemu nege koji se suočava sa sve većim potrebama stanovništva i nedostatkom zaposlenih.
Ipak, istraživanje ne znači da bi stariji ljudi u svim zemljama prihvatili isti model. Navike, kultura, cena tehnologije i dostupnost radnika razlikuju se od države do države.
Najrealniji pravac razvoja za sada je kombinovanje ljudske nege i tehnologije: roboti bi obavljali deo fizički zahtevnih i rutinskih zadataka, dok bi zaposleni ostali zaduženi za zdravstvenu procenu, komunikaciju i neposrednu brigu o korisnicima.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Komentari (0)