Većina ljudi potpuno nespremno ode u penziju i, umesto da uživaju u zasluženom odmoru, svakodnevno se dosađuju ili svađaju sa ukućanima, jer nisu na vreme napravili – dobar plan.

Mladi penzioneri su često zatečeni penzijom i misle da je došlo vreme kada mogu ujutru duže da spavaju, čitaju knjige i po ceo dan gledaju televiziju. Ubrzo shvate da takav život ne vodi nikud, jer su napravili sedam najčešćih grešaka koje čine nepripremljeni penzioneri.

1. Izbegavajte stereotipe

Čitanje novina na klupi u parku, štrikanje u stolici za ljuljanje sa pogledom na zalazak sunca ili tenis sa društvom, čamac na Savi sa nasmejanom suprugom u kupaćem kostimu… Sve ovo su stereotipi o tome kako žive pasivni i aktivni penzioneri. Međutim, svaki penzioner bi trebalo da živi u skladu sa svojim interesovanjima i prema svojim mogućnostima. Niko ne treba da utiče na to kako će penzioner živeti, a pogotovo ne najbliže okruženje. Ako mu to odgovara, penzioner može da provodi dane pasivno, u kratkoj šetnji do supermarketa, ali i da često putuje ili svakodnevno nešto radi, ukoliko mu to predstavlja zadovoljstvo. Niste dužni da se uklopite u bilo kakve kalupove.

2. Napravite plan

Novac utiče na sve sfere života i izaziva stres ne samo kod srpskih već i kod penzionera širom sveta. Pripreme za penzionerske dane treba početi čitavu deceniju pre odlaska u penziju. O njoj treba razmišljati kao o nečem pozitivnom i kao o trenutku od kada konačno može da se radi ono što se želi. U zavisnosti od toga šta želite da radite, pokušajte da uštedite nešto para i pripremite teren za svoje penzionerske aktivnosti dok ste još radno aktivna osoba. Na primer, radionicu treba opremiti uporedo sa odlaskom na posao, privatni biznis započeti dok su poslovni kontakti još svakodnevno „vrući“. Hobi treba naučiti u najboljim godinama, a u penziji ga usavršiti umesto početi iz početka.

3. Nerealna očekivanja

Nerealna očekivanja su pogubna za penzionere. Odlazak u penziju je period kada mnogi svode račune o svom životu, mnogi budu nezadovoljni, pa žele da nadoknade neke stvari. Ipak, onaj ko je recimo 30 godina radio u državnoj firmi možda neće znati kako da pokrene uspešan privatni biznis. I pored toga što je to uvek dobra inicijativa, treba biti realan, potreba tražiti savet i tuđu pomoć, jer privatan posao traži mnogo odricanja i razna umeća. Nerealno je očekivati da će se ceo svet „vrteti“ oko vas. Potomci imaju svoje živote i životne probleme, ali uz korektan odnos, vaše međusobno druženje i podrška biće na visokom nivou.

4. Gledajte u novac

Novac za crne dane i nepredviđene situacije moraju da se ostave na stranu. Većina srpskih penzionera ostavlja novac za sahranu, iako RFZO daje novac za osnovne troškove. Dakle, daleko je pametnije da se pare iskoriste za ispitivanje u privatnoj klinici, za taksi kojim će se po kiši otići kod doktora ili za tople, udobne cipele. Kako živi zadovoljan čovek? Nema dugove i povremeno sebe nečim nagradi. Novac ne treba razbacivati, ali penzioneri ne smeju da „bacaju“ novac na skupe investicije poput najmodernijih usisivača ili šerpi sa dvodecenijskom garancijom, već na nešto što će im odmah pružiti kvalitetniji život. Naravno, finansijski problem je pogotovo izražen kod srpskih penzionera, koji su često veliki pomagači, kako deci, tako i unucima.

5. Dobri međuljudski odnosi

Ukoliko ste poslednjih godina ohladili odnose sa supružnikom, odlazak u penziju će situaciju samo da zagorča. Odnose sa porodicom treba popraviti pre odlaska u penziju. Naime, narušeni odnosi će se bračnom paru, koji po 24 časa boravi u istom prostoru, pretvoriti u pakao. Na međuljudskim odnosima treba raditi, a to je najbolje kada se pronađe zajedničko interesovanje. Zdrav život, šetnja, kuvanje, renoviranje stana, održavanje bašte, putovanja u zemlje koje ste planirali ceo život da vidite ili kratki izleti. Zajedničke aktivnosti moraju da pričinjavaju zadovoljstvo oboma, pa je tolerancija najvažnija odlika. Dakle, godinama pre odlaska u penziju treba razgovarati sa supružnikom o tome ko kakvu viziju budućnosti ima.

6. Zaveštanje deci

Mnogi penzioneri, iako smatraju da su siromašni, u stvari ostavljaju ozbiljnu imovinu svojim potomcima. Porodična kuća, stan, vikendica, njiva, vinograd, kolekcija slika, stari automobil ili alat – sve će to potomci sutra rasprodati. Zaveštanje je najvažnije, jer da bi se deca sa poštovanjem odnosila prema imovini moraju da znaju šta dobijaju. Naučite decu da koriste alat i neće ga prodati u bescenje. Ako nauče da održavaju voćnjak i shvate značaj neprskanih jabuka, neće ga sutra prodati komšiji.

7. Planirajte kratkoročno

Život je nepredvidiv i ne treba biti megaloman. Ni čovek sa 40 godina nije na početku života i ako tada počne da gradi kuću nije izvesno da li će je završiti iz finansijskih ili zdravstvenih problema koji mogu uvek da iskrsnu. Samo su kratkoročni planovi uspešni, pa treba realno sagledati situaciju i ne preuzimati na sebe više nego što mogu leđa da podnesu. Nekada je bolje da se novac ne oroči na štednju, jer kada ćete kupiti sebi povoljan automobil (kada se pojavi), ako ne sada? Ili ga potrošiti na zanimljivo putovanje ili nagraditi unuka za uspeh u školi. Uostalom, ko daje novac u pravo vreme, sa dve ruke daje.