Iako je koncept praznovanja Nove godine univerzalan, tradicije i običaji se veoma razlikuju i važan su deo svakog društva.
One stvaraju osećaj pripadnosti i identiteta i istovremeno su uvid u živopisnu tapiseriju globalnih kultura.
„Srećna“ hrana
Većina naroda ima specifične navike u pogledu toga šta se sprema za Novu godinu, a taj izbor nikada nije slučajan. Španci Novu godinu započinju sa 12 zrna grožđa, koja simbolizuju svaki otkucaj sata. U novogodišnjoj noći hiljade ljudi
slavi okupljajući se na trgovima gradova sa čašama punim grožđa u rukama jer je zabavno verovati da grožđe odbija zlo i uvećava šanse za prosperitetnu i srećnu godinu. Međutim, ovo funkcioniše samo ako uspete da pojedete sve grožđe u roku od nekoliko sekundi, odnosno do trenutka kada sat otkuca ponoć. „Grožđana“ tradicija se ustalila krajem 19. veka ali su zapravo tu praksu još 1800. smislili vinogradari u oblasti Alikantea kao način da prodaju više grožđa krajem godine.
Magične moći takođe ima i kranskejk, tradicionalna prstenasta torta koja se pravi sa najmanje 18 slojeva, a jede se u novogodišnjoj noći u Danskoj i Norveškoj. Slatki slojevi, kao mali kolačići, drže se zajedno preliveni ukusnom šarenom
glazurom i simbolizuju razne blagodeti.
Filipinska zajednica pak veruje da srećnu narednu godinu garantuje okruglo voće pa pred ponoć jedu pomorandže, lubenice, grožđe, pomelo. Na jugu SAD jede se zeleni grašak a zabavna činjenica je da je izabran zbog svoje boje – zeleno simbolizuje novac, piše Glas osiguranika.
Grci u novogodišnjoj noći kače na kuću vence crnog luka ali ova tradicija nema veze sa vampirima. U Grčkoj se veruje da je luk simbol ponovnog rađanja, pa kače ljuto povrće na svoja vrata kako bi podstakli razvoj tokom cele godine. Na Novu godinu roditelji bude decu tako što ih lupkaju lukom po glavi.
Možda najzanimljivija tradicija stiže iz Estonije i glasi – jesti mnogo obroka. Tamo ljudi veruju da će konzumiranje sedam, devet ili 12 obroka 31. decembra doneti dobre stvari u novoj godini, s obzirom da se ti brojevi u celoj zemlji smatraju srećnim. Ako neko ne može sve da pojede, nema problema: često namerno ostavljaju hranu na tanjirima da bi tako simbolično nahranili članove porodice koji više nisu sa njima.
Skokom u novu godinu
Hrana nije jedina živopisna tradicija kojom kulture širom sveta pozdravljaju promenu kalendara. Jer – kao što je važno ono što jedemo, važno je i ono što radimo dok otkucava ponoć, naravno ako želimo sreću. U Škotskoj je 31. decembar toliko važan da postoji čak i zvanični naziv za njega: Hogmanaj. Na ovaj dan Škoti poštuju mnoge tradicije, a jedna od najpoznatijih je „prva stopa“ koja podrazumeva da prvi posetite prijatelje i komšije, noseći mali prigodan poklon. Ako želite da imate sreće u narednoj godini, najbolje je da prva osoba koja pređe prag vaše kuće bude tamnokosi muškarac. Zašto tamnokos? Pa, u vreme kada su Škotsku napadali Vikinzi, poslednji koga su hteli da vide na svom pragu je
svetlokosi čovek koji nosi veliku sekiru.
Skočite što dalje možete čim stigne ponoć je još jedna zabava koja se praktikuje u više zemalja. Ali dok na Filipinima veruju da će to pomoći rast u narednim mesecima, u Danskoj bukvalno uskaču u novu godinu – u ponoć, sa sofe ili stolice. Takođe u Danskoj Novu godinu dočekuju bacanjem tanjira i čaša na vrata kuća porodice i prijatelja kako bi oterali zle duhove i doneli sreću. Tradicija kaže da što više slomljenog kuhinjskog posuđa nakupite na vratima, to će vam biti bolje.
U Irskoj iz istih razloga udaraju hlebom po spoljašnjim zidovima svojih kuća ali njihov najpoznatiji običaj jeste postavljanje dodatnog tanjira za stolom za sve najmilije izgubljene u prethodnoj godini.
Japanci u danima pre Nove godine i dalje obavezno voljenima šalju čestitke poštom da bi one bile isporučene 1. januara. Te čestitke su obično ukrašene fotografijama i obavezno radosnim dizajnom a ljudi ih šalju da pokažu ljubav i zahvalnost.
A jednu izuzetno zabavnu tradiciju dele Meksikanci i Kolumbijci – šetnju sa praznim koferom. LJudi masovno učestvuju u ovoj očigledno omiljenoj tradiciji i u novogodišnjoj noći prošetaju sa praznim koferom kako bi godina bila ispunjena putovanjima i novim iskustvima. Neki sa praznim prtljagom obiđu ceo krug oko svog kvarta, a oni koje mrzi da izlaze stave kofer u sredinu sobe i šetaju oko njega.
U Novu godinu se, dakle, može ući na mnogo različitih načina ali svaki običaj, iz koje god kulture da dolazi, ima svrhu da ulije nadu, optimizam i sreću svojoj zajednici u narednoj godini.