Kad je u pitanju prekomerna popustljivost baka i deka koji su sami nekad bili strogi roditelji, čini se da stvari izmiču kontroli.

U svom tekstu objavljenom na portalu Parents, autorka Zana Hanavolt piše:


Čuli smo za permisivno roditeljstvokoje se zasniva na retkom korišćenju reči „ne“ u odnosu prema deci i koje ide ruku pod ruku sa niskom strukturom i disciplinom. Takođe znamo da permisivno roditeljstvo ima svoje negativne strane. Stručnjaci kažu da ovaj nivo popustljivosti može dovesti do pobune, temperamenta sklonog riziku i nezdravih navika.koje se zasniva na retkom korišćenju reči „ne“ u odnosu prema deci i koje ide ruku pod ruku sa niskom strukturom i disciplinom.

Takođe znamo da permisivno roditeljstvo ima svoje negativne strane. Stručnjaci kažu da ovaj nivo popustljivosti može dovesti do pobune, temperamenta sklonog riziku i nezdravih navika.

 



Ali šta je sa permisivnim bakama i dekama? Kako utiče na dete ako baka i deka daju drugačiji skup pravila (ili pak nemaju nikakva pravila)?

 

DiDi Mur, osnivačica More Than Grand, platforme koja pomaže bakama i dekama da izgrade zdrave odnose sa svojom decom, smatra da je permisivno roditeljstvo baka i deka česta pojava i to je jedan od razloga zašto deca mogu biti opsednuta svojim bakama i dekama. Da li je to prihvatljivo? Pa, sve zavisi od želja roditelja.

„Mislim da bake i deke obično imaju permisivniji pristup“, kaže Mur. „Biti popustljiv može biti jedno od lepota te uloge, sve dok se to ne pretera. Obično postane problem kada ide protiv onoga što su roditelji tražili od vas. Zato je važno da komunicirate kako biste bili na istoj strani sa roditeljima.“


Poštovanje uloga i promena očekivanja


 

Razumevajući da i roditelji i bake i deke vole decu, Mur kaže da obe strane samo treba da se ponašaju sa poštovanjem kada prepoznaju svoje uloge.

„Roditelji i bake i deke imaju iste ciljeve: srećnu, zdravu decu. Moramo ispoštovati roditelje ako nam kažu da nešto što radimo otežava njihov posao u odgajanju dece“, kaže ona. „Mnogo poruka iz društva, kao što su ‘razmaziti unuke’, ‘bakina kuća, bakina pravila’, itd., daju bakama ideju da ne moraju da odgovaraju roditeljima svojih unuka. Ignorišite te poruke i slušajte roditelje!“

Zara piše dalje: „Kao jedino dete koje je odraslo daleko od svojih baka i deka, za mene je vrlo važno da moja deca imaju snažan odnos sa širim članovima porodice. Deo toga, po mom mišljenju, podrazumeva popuštanje kontrole. Ako moja deca budu jela više slatkiša, ostajala budna posle vremena za spavanje, ili gledala malo više TV-a kada su kod svojih baka i deka, neka bude tako. Istovremeno, roditelji treba da postave pravila, a svi koji se brinu o deci treba da poštuju i održavaju ta pravila.“

Tangeman kaže da je za roditelje ključno da zadrže perspektivu i komuniciraju sa bakama i dekama o tome šta je zaista važno.

„Važno je da vodite ove razgovore kada ste dobro regulisani kako biste efikasno komunicirali svoje potrebe i želje.“

Takođe je važno setiti se da su bake i deke deo tima sa zajedničkim ciljem: odgajanje ljubazne, poštovane i samopouzdane dece.

„Budite strpljivi, ljubazni i uporni“, kaže Tangeman. „Postoji opravdanje za ljutnju i frustraciju kao roditelj, međutim, to možda neće biti produktivno i možda nećete dobiti rezultate koje tražite.“


Bake i deke treba da prihvate povratne informacije


Savremeni standardi roditeljstva su očigledno različiti od onih iz prošlih generacija.

Ali Mur kaže da, bez obzira na mišljenja ili preferencije, povratne informacije moraju biti dobro prihvaćene od strane baka i deka kako bi se održao odnos koji donosi vrednu perspektivu i predviđanja.

„Šta god da radite, nemojte se braniti ili odbacivati zabrinutost roditelja“, savetuje ona. „Čak i ako roditelji preteruju u reakciji na nešto što vi smatrate sitnicom, morate poštovati da oni imaju razloge za svoju reakciju. Održite razgovor: izvinite se za ono što ste pogrešno uradili i pitajte kako roditelji žele da postupite u sličnim situacijama u budućnosti.“