Osobe koje obavljaju delatnosti u kulturi, odnosno vrše svešteničku ili versku službu, postale su obavezno osigurane promenama propisa kojima je bilo uređeno penzijsko i invalidsko osiguranje, počev od 1. jula 1983. godine.

Na taj način proširen je krug osiguranika samostalnih delatnosti i uređeno je pitanje penzijskog i invalidskog osiguranja samostalnih umetnika, odnosno sveštenika i verskih službenika.

U ranijem periodu ova lica su bila osigurana samo po sopstvenom zahtevu, u skladu sa zaključenim ugovorima o sprovođenju osiguranja. Doprinose su plaćali sami, a to osiguranje je ličilo na današnje dobrovoljno osiguranje, osim što je bilo uslovljeno obavljanjem delatnosti.

Po podnošenju zahteva donosilo se rešenje kojim se utvrđuje svojstvo osiguranika, a zatim je uplata doprinosa postajala obavezna. Pitanje uslova za utvrđivanje obaveznog penzijskog osiguranja uređeno je odgovarajućim propisima.

Zakonom o kulturi definisan je pojam samostalnog umetnika kao fizičkog lica koje stvara autorska dela iz oblasti umetničke delatnosti, ili izvodi umetnička i autorska dela iz oblasti umetničke delatnosti i koje samostalno, u vidu zanimanja, obavlja umetničku delatnost.

Potrebno je i da takvom licu reprezentativno udruženje u kulturi utvrdi status. Ukoliko lice ispunjava propisane uslove, odnosno ako ima poslovnu sposobnost, umetničku delatnost obavlja kao jedino ili glavno zanimanje i ima prebivalište u Republici Srbiji, podnosi zahtev reprezentativnom udruženju za utvrđivanje statusa, odnosno upis u članstvo.

Dakle, jedan od uslova je da umetnik glavni deo svojih prihoda ili sve svoje prihode ostvaruje upravo od te delatnosti.

Naravno, ako je neko u penzijskom i invalidskom osiguranju po nekom drugom osnovu, onda ne može da uđe u osiguranje kao samostalac – umetnik. Kada reprezentativno udruženje prihvati zahtev umetnika i upiše ga u članstvo, upravo taj upis ima konstitutivno dejstvo. Dan kada je upis registrovan u evidenciji udruženja zapravo predstavlja i dan početka obaveznog penzijskog i invalidskog osiguranja za umetnika. Po upisu u članstvo, umetnik sa potvrdama udruženja treba da ode u nadležnu organizacionu jedinicu RF PIO, gde će mu se registrovati prijava na osiguranje. Ova prijava istovremeno znači i prijavu na zdravstveno osiguranje, što umetniku omogućava i da koristi usluge iz zdravstvenog osiguranja.

Verski službenici i sveštenici delatnost obavljaju u skladu sa propisima verske organizacije, a dekretom te organizacije o postavljenju i razrešenju određuje se trajanje verske službe. Donošenjem dekreta o postavljenju, osobe koje obavljaju versku delatnost kao jedino zanimanje stiču svojstvo osiguranika pa im od dana postavljenja teče i obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje i traje sve do dana razrešenja.

Dakle, za njih je dekret o postavljenju ili razrešenju konstitutivni akt, poput upisa umetnika u članstvo reprezentativnog udruženja.

Umetnici i verski službenici plaćaju doprinose prema osnovicama osiguranja koje ne moraju da odgovaraju njihovim realnim, ostvarenim zaradama. Za sveštenike i verske službenike uplata doprinosa za zdravstveno, penzijsko i
invalidsko osiguranje vrši se iz budžeta Republike Srbije, u visini najniže mesečne osnovice. Osiguranik može da se opredeli i za neku višu osnovicu, a iznos razlike između najniže i opredeljene osnovice uplaćuje sam osiguranik, ili crkva, odnosno verska zajednica. O opredeljenoj osnovici obaveštava se Poreska uprava koja i vrši zaduženje doprinosima za PIO i ta osnovica ne može da se menja u toku godine.

Umetnici takođe doprinose uplaćuju prema zaduženjima Poreske uprave, gde se vodi i evidencija o uplatama. Lokalne samouprave mogu da učestvuju u uplati doprinosa. Na primer, grad Beograd uplaćuje doprinose za zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje umetnicima sa prebivalištem na teritoriji grada koji ispunjavaju određene uslove. Slične odluke postoje u većini jedinica lokalne samouprave. Kao i za verske službenike, doprinosi se uplaćuju do visine najniže osnovice osiguranja, a broj umetnika za koji se uplata doprinosa vrši na ovaj način ograničen je budžetom lokalne samouprave. U slučaju da broj prijavljenih prelazi mogućnosti, prioritet imaju oni sa dužim stažom osiguranja. U slučaju kada umetnik ostvaruje i prihode po ugovoru o delu ili autorskom ugovoru, počev od 2006. godine prijave o ovim prihodima (M-UN) predaju se Poreskoj upravi, a ne Fondu PIO. Ovako predate prijave uračunavaju se u osnovicu osiguranja, odnosno Poreska uprava umanjuje zaduženje za uplatu doprinosa za iznos uplaćen po prijavljenoj ugovorenoj naknadi.

Kao i verski službenici, umetnici mogu da se opredele za višu osnovicu osiguranja od najniže. Oni onda sami uplaćuju razliku iznosa doprinosa između najniže i izabrane osnovice osiguranja.

Sve ovo odnosi se na lica koja profesionalnu delatnost obavljaju samostalno. To i jeste najčešća situacija, ali brojni umetnici i verski službenici su angažovani i na drugi način. Najčešće je to zaposlenje, i to u ustanovama kulture ili u obrazovnim institucijama. Angažovanje po ugovoru o radu podrazumeva sva prava i obaveze iz radnog odnosa i u takvom slučaju su ova lica u potpunosti izjednačena sa drugim zaposlenima, bez obzira na profesiju. Slično je i u slučaju

angažovanja po osnovu ugovora o delu, ili o privremenim i povremenim poslovima, piše Glas osiguranika.

U ranijem periodu, pre izmena zakona iz 2018. godine, dešavalo se da lice koje je bilo osigurano po osnovu samostalne delatnosti bude angažovano npr. kroz radni odnos sa nepunim radnim vremenom i na taj način naruši kontinuitet staža osiguranja. Naime, kako je radni odnos prema zakonskim propisima prioritetno osiguranje u odnosu na samostalnu delatnost, nije bilo moguće utvrditi staž po osnovu nižeg prioriteta čak ni u slučaju da doprinosi po prioritetnom
osiguranju ne pokrivaju kalendarsko trajanje tog osiguranja, iako su plaćeni doprinosi za samostalnu delatnost koju lice i dalje obavlja paralelno uz radni odnos. Međutim, izmenama Zakona o PIO, od 2018. godine, uređeno je da se
u staž osiguranja računa vreme za koje je plaćen doprinos za PIO po bilo kom osnovu. Ova izmena odnosi se i na ranije periode. Osiguranici više ne mogu da dođu u situaciju da i pored uplaćenih doprinosa, zbog prioritetnog osiguranja
za koje doprinosi ne pokrivaju kalendarsko trajanje, nemaju staž u kontinuitetu. Naravno, uslov je da su plaćeni doprinosi za samostalnu delatnost.

Osnovice osiguranja po ovim osnovima se sabiraju pri određivanju visine penzije. Važno je naglasiti da osiguranik ima obavezu da o svim promenama u toku osiguranja obavesti Fond PIO, kako bi se blagovremeno registrovale odgovarajuće prijave u matičnu evidenciju. Dakle, promene statusa u članstvu u reprezentativnom udruženju, odnosno donošenje dekreta od strane crkve (verske zajednice), predstavljaju osnov za promene u osiguranju.

Važno je naglasiti da retroaktivni unosi u evidenciju udruženja nemaju dejstvo, već se početak i prestanak članstva utvrđuje sa danom kada je promena zaista registrovana u evidenciji, o čemu udruženja izdaju potvrde u skladu sa zakonskim propisima.