Zaboravljanje stvari ili reči, neprepoznavanje ljudi – svaka deseta osoba u svetu starija od 65 godina ima te simptome.
Tako je i u našoj zemlji.
O simptomima Alchajmerove bolesti, lečenju, ali i saradnji Srbije i Španije u ovoj oblasti, za RTS su govorili neurolozi prof. dr Elka Stefanova sa Klinike za neurologiju UKCS i prof. dr Merse Boade, medicinska direktorka Centra za Alchajmerovu bolest u Barseloni.
Profesorka Stefanova kaže da se povećava broj pacijenata, ali i da je među razlozima za to razvijenija svest o simptomima i o Alchajmerovoj bolesti uopšte.
„Konačno je raščišćeno da Alchajmerova bolest nije normalna za starenje, nego da starenje nije isto što je Alchajmerova bolest. Ljudi češće dolaze jer znaju više o toj bolesti i prepoznaju ispade. Takođe, broj obolelih se povećava s obzirom da se produžava životnik vek pacijenata", objasnila je.
„Kod nas na klinikama u Španiji situacija je vrlo slična kao i ovde u Srbiji jer se, da kažem, klinička slika značajno promenila, promenili su se kriterijumi, o tome da su stari ljudi oni koji su oboleli od Alchajmera Sada idemo na drugu stranu, a to su mlađi ljudi koji se žale na gubitak pamćenja, na potroškoće sa govorom, i na to da kod njih takođe može da se postavi dijagnoza ove bolesti", izjavila je prof. dr Merse Boade, medicinska direktorka Centra za Alchajmerovu bolest u Barseloni.
Govoreći o lečenju i tretmanu Alchajmerove bolesti u budućnosti, dr Stefanova je navela da je za sada najveći proboj u vidu tri nova leka koja menjaju tok bolesti.
„To je drugačije u odnosu na sve ovo što smo do sada imali, imali smo samo simptomatsku terapiju, imali smo četiri leka i to je opšte primenjeno svuda u svetu. Nažalost, Evropska agencija za lekove nije odobrila lekove koji su odobreni od strane Ef-Di-Aj-a u Americi", kaže ona i dodaje da se očekuje odobrenje novih lekova u novembru.
„Budućnost je svetla, samo da počnemo s tim lekovima, svi su takvog mišljenja, ljudi koji se bave Alchajmerom dugi niz godina, i naučnici, svi insistiraju da je potrebno krenuti s tim lekovima, bez obzira što su to prvi koraci i što ne daju potpuno izlečenje, ali nose promenu", navela je doktorka.
Kada je reč o prevenciji, sagovornica RTS-a ističe da je prvi korak u tome redovno, sveobuhvatno obrazovanje.
U srednjim godinama javljaju se anksioznost i depresija, koje treba lečiti, zatim treba izbegavati izlaganje toksinima, dakle duvanu, alkoholu...Takođe, važno je da se čovek ne izoluje, da bude društveno biće.
Potrebno je, dodaje doktorka, da se kontrolišu i bolesti kao što su hipertenzija, visok kolesterol, dijabetes...
To znači, zaključila je, kako mora da se promeni način života, da moramo da budemo fizički ali i mentalno aktivni.
Profesorka Stefanova ukazala je na moguće faktore rizika za razvoj ove bolesti kao i na okidače.
„Sigurno je, i zna se da je 1,5% familijarno javljanje sa genetskim mutacijama. To je mali doprinos, 95% uzroka mi ne znamo, ne znamo direktnog uzročnika. Mi imamo pacijente s tom genetskom mutacijom i naša najmlađa pacijentkinja je imala 32 godine", kaže prof. Stefanova.
Govorila je i o simptomima koje ne smemo da ignorišemo.
„Kada postoji oštećenje epizodičkog pamćenja, znači, ljudi ne pamte ono što se dešavalo unazad dan, dva ili mesec ili tri, izgube važne događaje i ne pomaže nikakvo podsećenje, onda je to ozbiljno i to je pravi poremećaj epizodičkog pamćenja. Imamo i atipične slučajeve, znači, kada taj problem narušava svakodnevno funkcionisanje i funkcionalnost, to je već ozbiljno. Imamo i pretkliničke forme, ali oni mogu da se dokažu samo na biološkom nivou uz neke blage ispade".