Poznati pedijatar pulmolog i alergolog prof. dr, a po broju pregleda i reakcija na društvenim mrežama rekli bismo i jedan od najvećih influensera, Branimir Nestorović. Svaka njegova objava ili pak šerovanje "zapali" internet. Da li je njegovo neposredno i puno epmpatije bavljene temama koje su deo svakodnevnog života većine uticalo na to da ga ljudi doživljavaju kao nekog svog, ko ih razume i lično im se obraća, uticalo da se njegova reč uvažava. Ili je u pitanju što nam je pandemija donela novu realnost i šta će se dešavati kada kriza prođe.

Stariji ljudi nisu samo fizički ugroženiji od korona virusa. U problemu su i oni članovi porodice koje su stvarno zaboravljeni od najbližih.

Tada se javljala i samoća i usamljenost. I veliki broj mladih se javljao sa ovim problemom – zbog rastavljenosti od partnera i nemogućnosti da se vide, zagrle, poljube.

Ipak mlađima lakše da prevaziđu ovakve situacije jer su prilagodljiviji i elektronski pismeniji.

Nažalost da u današnje vrijeme niko ne razmišlja o ljudima i njihovim potrebama
Naročito prednjači nauka.

"Usamljenost je veliki problem ljudi u savremenom svetu. A druženje je esencijalno za ljudsko zdravlje. Mnogo se lakše sve preživljava i podnosi u grupama. Da biste prošli kroz loš period uvek vam treba podrška drugih. Kad vam je teško i kad ste stvarno na dnu, ako vam neko ne priđe i ne pruži utehu, nadrljali ste.

Kad vam je teško i kad vas neko zagrli i kaže da će sve biti u redu, 90 odsto stresa nestane. Sve je to protok životne energije. Mrtva i živa ćelija pod mikroskopom to jasno pokazuju. Energija može da se prenese, ali se savremena nauka time ne bavi", kaže Nestorović.

"Ja živim uglavnom u Obrenovcu, mada teoretski živim na Trgu Nikole Pašića. Meni mali gradovi više pašu. Mirnije je. I još nešto interesantno: ti prođeš kroz Beograd i niko se nikom ne javi. U malom mestu kad sretneš nekoga prosto je nepristojno da se ti njemu ne javiš i on tebi. Trideset godina živim u zgradi ovde i skoro nikoga ne znam. Iako nekoga znam, to je potpuno formalno: zdravo, kako ste, itd. U malom mestu to je nemoguće, da recimo ne razgovaraš sa ljudima preko ograde. Mislim da su ljudi u malim mestima smireniji, normalniji, realniji".

Otuđenost ljudi u velikim gradovima dr Nestorović je objasnio na sledeći način:

"Čim dođeš u veliki grad, ti se lako sakriješ. U velike gradove dolaze ljudi "trbuhom za kruhom", ali i one koji su malo na "granicama". To je taj efekat metropole: u suštini nikad ne znaš ko je do tebe, što je uzrok osećaja nesigurnosti. Osećaj usamljenosti u velikim gradovima je mnogo veliki problem.

Postoje dokazi iz 19. veka o mađarskom oficiru čiji su konji bili zdraviji od ostalih, manje su se razbolevali, bili su uspešniji na trkama i ispostavilo se da taj oficir deluje svojom energijom na stanje svojih konja. Završio je kasnije u Americi negujući bolesne konje. To je taj efekat koji imate na druge ljude.

Poznata je i Japanka koja živi u Australiji i mogla je da učini da biljke brže rastu, da seme bude kvalitetnije".