Drago Popović je 73-godišnji penzioner iz sela pored Požege.
Pre 12 godina se sa suprugom Tamarom vratio iz Beča, gde su živeli više od dve decenije.
„Hteo sam da budem sa svojim narodom u starosti."
„Tamo za 23 godine jedva i komšiju da sam upoznao, a u svom selu znam svakoga."
Da živi slično kao Drago, ode u inostanstvo da radi, pa se vrati u Srbiju kad ode u penziju - planira čak 35 odsto ljudi.
Barem onih koji su učestvovali u najnovijem istraživanju NGO „Srbija 21", a koje nosi naslov „Zašto ljudi odlaze iz Srbije".
Šta kaže istraživanje?
Najveći broj onih koji su otišli, ipak ne planira da se vrati - „ni pod kojim uslovima".
Čak 41 odsto njih kaže da se neće nikada vratiti u zemlju, a tako mahom misle oni koji su u inostranstvu zaposleni za stalno.
Ipak, sličan broj je i onih koji penziju žele da provedu u Srbiji, čak 35 odsto, dok njih 15 odsto ne zna gde će dočekati starost.

AUTOR FOTOGRAFIJE,WPA POOL

Potpis ispod fotografije,Prosečna plata u Nemačkoj je 2.600, a u Srbiji 420 evra. Odnos penzija je 1.200 prema 210 evra

Najmanji je procenat srpske dijaspore koja misli da će se vratiti u narednih nekoliko godina.
„Dijaspora u najvećem procentu živi i radi u zemljama Evropske unije.
„Najveći broj njih radi i živi u Nemačkoj i Austriji - gotovo 40 odsto ispitanika iz našeg uzorka (23 odsto Nemačka i 16 odsto Austrija)", navodi se u istraživanju.
„Nije iznenađujuć podatak da dijaspora najviše naseljava ove dve zemlje, pogotovo ako se uzme u obzir njihova blizina, ekonomski standard, tradicija, kao i mogućnost pronalaska posla."
Iako najviše ljudi ne planira povratak, ono što bi moglo da utiče na određeni broj njih da se u zemlju vrate jeste poboljšanje socioekonomske situacije, kao i mogućnost za pronalaskom dobro plaćenog i sigurnog posla.
Subjektivna procena kvaliteta života u inostranstvu kod nešto više od tri četvrtine ispitanika je da žive dobro, dok svega šest odsto svoj kvalitet života ocenjuje podnošljivim.
Zašto se vraćaju tek u penziju
Drago, koji je godinama radio kao parketar u Austriji, kaže da je „imao sve što mu trebalo, ali nije bilo ljudi".
„Nemaš sa kim ni da porazgovaraš.
„Dok radiš - i nekako, nešto se dešava. Onda, odeš u penziju i samo sediš kod kuće."

„Ako sa nemačkom penzijom živiš u Nemačkoj, nije ti loše. Ako sa nemačkom penzijom živiš u Srbiji - to je džek pot", kaže Vladimir..

Iako ima na umu da bi, kada prestane da radi možda mogao da putuje ili da uživa sa porodicom, Vladimir Golić, inženjer koji trenutno živi u Kelnu u Nemačkoj, kaže da bi ga to prilično i koštalo.
„To je prilično jednostavno. Nema tu mnogo nostalgije.
„Mnogo, ali baš mnogo, bi mi bilo jeftinije da živim u Novom Sadu, odakle su moji, nego u Kelnu.
„I to sa nemačkom penzijom - zvuči kao idelna računica."
I brojke republičih zavoda za statistiku i PIO fondova Srbije i Nemačke potvrđuju Vladimirove procene.
Dok je prosečna plata u Nemačkoj je 2.600 evra, u Srbiji je ona 6 puta manja - 420 evra.
Sličan je i odnos penzija. Kada prestanu da rade, Namci prosečno dobiju 1.200 evra, a Srbi tek 210.
„Ako sa nemačkom penzijom živiš u Nemačkoj, nije ti loše. Ako sa nemačkom penzijom živiš u Srbiji - to je džek pot", misli Vladimir, 39-godišnjak.
„Mi smo devizni penzioneri"