Ljiljana Lila Dragović, kostimograf osobenog stilskog izraza, jedna je od naših najangažovanijih, najvrednijih i najuspešnijih kostimografa.
Posvetila je pozorištu punih pet decenija svog života i rada! Neverovatna je energija koja se ogleda u izgledu ove nekadašnje zvezde svoje profesije.

Njeno ime vezuje se za više od 300 pozorišnih ostvarenja u gotovo svim teatrima u Beogradu, ali i van njega. Radila je širom Srbije, Crne Gore, a istim uspehom i na prostoru bivše Jugoslavije.

"Seobe", "Pepeljuga","Aida", "Tri sestre", "Moć Sudbine", neke su od predstava čiji je kostimograf bila Dragovićeva.
U okviru filmske umetnosti potpisala je kostime za 16 filmova, među kojima su poznati "Dorotej" i "Kosovski boj", za koje je dobila Zlatnu arenu na Pulskom festivalu.

Nemam vremena za društvene mreže i prepisku

Prvo što nam je rekla kada smo dogovarali intervju za portal Penzionisani.rs, bilo je da se raduje i pristaje ali da treba da znamo da je mnogo zauzeta za pisanje preko društvenih mreža kao i mailova i da bi bilo divno da se, u nekom momentu vidimo i prošetamo jer ona je stalno u pokretu!


(Slika iz filma Dorotej, za koji je Ljiljana Dragović nagrađena velikom zlatnom arenom u Puli 1980.g., foto youtube printskrin)

Na televiziji je bila kostimograf u više od 150 emisija dramskog i kulturno – zabavnog programa.
Ogromnim talentom i širokim  obrazovanjem kao i humanistčkim pristupom životu gospodja Dragović i dalje pleni.

Ova umetnica ima i svoju monografiju

Stigao je  i period penzije a aktivnost  izgleda da niste ni "prekidali"? Da li se nekada odmarate?

-To nisam ni mogla da zamislim. Nisam tip koji kuka , ne treba mi značajan odmor. Moj odmor je između dve obaveze. To više nisu one obaveze koje vas priteruju na žurbu, kakve su bile nekada, mada ima i toga ponekad.  Pre tri godine uradila sam , sa Vidom Ognjenović, predstavu "Kozocid" u crnogorskom pozorištu, koja mi mnogo znači jer je nekako došla u ovoj fazi kada niste potpuno angažovani kao ranije. Ne organizujem dan, on je uvek nekako pun, ostaje samo da se napravi raspored. Imam unuka, i moja deca  me posebno ispunjavavaju kao i prijatelji koji su takođe porodica ako to tako gledate.

Od 2001. do 2007. godine, Ljiljana Dragović bila je i profesor na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu, predajući dva predmeta: ''Scenski kostim'' i ''Istoriju kostima'',  izvevši na put četiri generacije mladih kostimografa

-Uvek sam spremna na saradnje i angažmane u vezi svog posla, kojih ima i danas ponekad, posebno kada je u pitanju rad sa mladima. Ispunjava me njihova kreativnost a i zahvalnost kada se njihova velika početnička radoznalost, nekako zadovolji.

Ova, po izgledu moderna i energična žena, a stara Beogradjanka i u 9.deceniji života izgleda neverovatno . Njen stil je neupadljiv a ujedno, ne možete proći a da je ne primetite.

Vi ste još jedan dokaz da spoljašnja lepota izgleda da ima samo jedan izvor bogatstva, unutrašnju lepotu?

-Lepo je sresti pozitivnu osobu, svaka zrači na isti način. Razlikuju nas samo detalji a brzo se prepoznajemo! Tako je bilo uvek pa i danas. To mi život čini posebno zabavnim i lepim.
Među ljudima koji je privatno znaju, poznata je po izrazitoj  plemenitosti, ljubavi i saosećanju prema ljudima , deci, životinjama. Blaga u komunikaciji, veoma inteligentna i uvek podsticajna kao sagovornik od koga možete čuti puno  korisnog i blagotvornog.

Koliko Vam se život promenio od kako ste izašli iz uhodanih obaveza svog posla, od kada ste u penziji?

-Moram reći da sam oduvek znala da, kada dođe i taj trenutak, dakle period penzije, u mom životu neće biti "lufta". Volim ljude, lepa događanja, decu, posao , život. a ko voli život , taj ga i živi. Sve je vrlo jednostavno.
-Non stop sam u pokretu, ali i crtam. Stalno imam nove crteže i skice koje su već kod svih mojih prijatelja i poznanika, koji ih i danas traže, ja im od srca poklonim...Oni ih vole, iako su neki radne skice, uokviruju ih , drže na posebnim mestima, znače im.  To me raduje.

.
(Slika Evgenije Onjegin,autor Ljiljana Dragović, Narodno Pozorište)

Dugo vremena ste bili "samo" mama, a onda se pojavio još jedan dečak, vaš unuk?
-Da! Velika radost i novi ritam života svih nas. Raduje me kako raste ali nekako to ide brzo i sa decom pa i sa unucima. On me posebno podmladio.
Trčim koliko mogu, igram se sa njim. Treba to vreme iskoristiti, pa makar gledajući samo, ako nisi u formi za igru.

Šta biste poručili svima koji padnu u depresiju zbog zrelog doba ili nemaju ideju da obogate svoj dan?

-Volim ljude i veoma ih razumem, osećam. Drago mi je kada su "prijemčivi" za savet pa i kada sami shvate da su odgovorni za svoj život , svoj dan i sreću .
Ne raspravljam se sa onima koji smatraju da su već sa 60 stari. Ako žele da vide, imaju oko sebe drugačije primere, koji im, ili mogu pomoći da se promene ili ih jednostavno demantovati.  A takvih primera nema malo.
.