Šest godina se nismo mogli ostvariti kao roditelji, tek nakon drugog dolaska na molitvu za porod u manastiru Tumane supruga ostaje trudna. U 6. mesecu trudnoće rađa nam se ćerkica.

Bila je toliko malena da mi je mogla stati na dlan šake, imala je svega 790 gr. Lekari su se borili za njen život. Od njih smo dobijali informacije, da moramo na sve biti spremni i da su šanse da preživi jako male. Mi se kao roditelji nismo hteli predati, nismo imali prava na to, već smo došli da molimo tumanske Svetitelje za spas svoje ćerke.

U manastiru smo kupili ulje iz kandila i male ikonice sa odeždom Svetog Zosima i Svetog Jakova, odneli u bolnicu i molili lekare da to stave pored nje.

Videšvi tugu u nama, osećaj bezizlaznosti, nemoći i molitvu u našim očima oni su jedva nekako to uzeli i stavili iznad nje u inkubatoru. Kući smo se svakog dana molili Svetiteljima da joj sve njene muke prođu. Naša Lucija je imala prvi stepen krvarenja, ekstremno nerazvijena pluća, disanje joj je omogućavao respirator - veštačka pluća.

Zatim su krenuli epi napadi, infekcije, tri transfuzije krvi. Kada više nismo imali snage od tuge i boli opet smo krenuli u manastir da se pomolimo za našu ćerkicu. Tu noć smo prespavali u kolima. Suprugi je od stresa prestalo da ističe mleko, ali joj je tokom sna došlo da će joj mleko krenuti. Probudila se i mleko je stvarno krenulo.

Pomolili smo se i odmah nazvali bolnicu da se informišemo kako je naša ćerkica. Slava Bogu. dobili smo radosnu vest, da naša Lucija prihvata hranu i da se bori. Međutim ubrzo nam stiže vest da Lucija ima ROP 3 - oštećenje vida – slepilo. Na dan naše krsne slave operišu joj okice. Operacija je uspela. Kako vreme prolazi, kada kod dobijemo lošu vest mi odmah dođemo u Tumane. Uz pomoć molitvama Svetom Zosimu i Svetom Jakovu, svakim danom je bilo sve bolje i bolje.

Napade nije imala, krvarenje se povuklo, infekcije nestale, okice sve bolje, ali pluća nikako da samostalno rade, niti da počne sama da pije mleko na flašicu već se i dalje hrani preko sonde.

Živeći sa tim brigama, meni u snu dolaze Seti Zosim i Jakov, vidim ih kako  stoje kod njenog inkubatora, gledaju u mene dok plačem zbog svoje ćerke i čujem glas koji mi se obraća: ''Ne brini, biće ona dobro. Kada god nešto krene po zlu mi smo tu da je zaštitimo''.  Nakon 117 dana provedenih u bolnici sa raznim dijagnozama,  uz našu veru i bezbroj molitvi, danas Lucija ima 8 meseci i 6 kg. Bez ikakve je dijagnoze, zdrava je bebica .

Hvala svim Svetiteljima  Svetom Zosimu i Svetom Jakovu i manastiru Tumane.