Uz ova dva velika praznika ide i činjenje dobrih dela, a veruje se i da na ove dane ne treba raditi velike poslove.

Crvena slova u kalendaru za vernike su putokaz svakodnevnog ponašanja, a ovi dani u avgustu su označeni crvenom bojom.

 Preobraženje Gospodnje proslavlja se 19. avgusta.

Praznik je posvećen sećanju na događaj Hristovog preobraženja na gori Tavor kada on najavljuje svoje potonje stradanje i slavu.

Isus je treće godine svoje zemaljske propovedi u prisustvu Mojsija i proroka Ilije na Tavor poveo svoje učenike Petra, Jakova i Jovana i pred njima se pojavio preobražen "sa licem sjajnim kao sunce i haljinama svetlim kao sneg".

Preobraženje je u pravoslavlju poznato i kao letnje Bogojavljenje, jer su se i tada otvorila nebesa i začuo glas Boga Oca - "Ovo je Sin moj ljubezni...njega poslušajte".

Preobraženje pada uvek u vreme Gospojinskog posta, pa su zato posne i pravoslavne trpeze.

U narodu se smatra da je Preobraženje dan kada se poslednji put kupa u rekama, jer se za ovaj praznik vezuje i smena godišnjih doba.

Postoji verovanje da se o ovom prazniku celokupna priroda preobražava pa se kaže - preobražava se i voda i gora.

Na Preobraženje, u crkvi se osvećuje grožđe i deli narodu u znak zahvalnosti Bogu na plodovima koje nam je podario.

Kako se veruje, grožđe ne valja jesti pre ovog velikog praznika.

 

Uspenije Presvete Bogorodice - Velika Gospojina je 28. avgusta.

Ovaj praznik jedan je od najvećih hrišćanskih praznika i jedan od pet Bogorodičinih praznika.

Za praznik uspomene na smrt Bogorodice vernici se pripremaju 14-dnevnim postom, od 14. do 28. avgusta.

Ovaj dan proslavlja se i kao krsna slava.

Gospojinski post najkraći je ali i najstroži od četiri velika posta.

Velika Gospojina poznata je kao praznik majki i dece  i žene bi tada trebalo obavezno da se pričeste.

Ovaj post posti se na vodi i ulju, osim praznika Preobraženje Gospodnje, 19. avgusta, kada je dozvoljeno jesti ribu.

Gospojinski post je, inače, strožiji i od Božićnog i od Apostolskog, pa ga pravoslavni hrišćani poste kao i Veliki Vaskršnji post.



Crkva je ovaj post ustanovila kako bi se svi sećali Presvete Bogorodice i tražili molitveno zastupništvo od Nje.


Prvi put se spominje u spisima Teodora Studita (826), a konačno je utvrđen na Carigradskom saboru 1166. godine, u vreme Patrijarha Luke Hrisoverga i cara Manojla I Komnina.



Prema narodnom verovanju, svi običaji na ovaj dan vezuju se za vodu i bosiljak za koji se veruje da je božja biljka. Zato se, prema običaju, tog dana u jelo stavlja malo ove biljke kako bi nas Presveta Bogorodica zaštitila od zla.

Takođe, prema verovanju taj period je najbolji za branje svih plodova i lekovitih trava.

Zbog toga mnogi bolesni ljudi odlaze na izvore za koje se smatra da imaju lekovito dejstvo, da tamo potraže spas za svoje zdravlje.