Podatak da Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Srbije u ovom času isplaćuje penziju za nešto više od 60 stogodišnjaka, dakle penzionera koji su rođeni 1920. i ranijih godina, potvrđuje da bi kud i kamo bilo bolje kada bi starosna granica za odlazak u penziju bila ispod 65 godina. Jer bi u tom slučaju većina budućih penzionera duže mogla da prima svoje prinadležnosti.
Prema trenutnim podacima Fonda PIO, više od 320 penzionera prima prinadležnosti duže od pet decenija. Najstarija penzionerka trenutno ima 111 godina, rođena je davne 1909.
U grupi onih koji najduže dobijaju penziju prednjači korisnica iz Beograda, koja je prima od 1950, odnosno nešto duže od 70 godina, potvrđuje statistika PIO fonda. U stopu je prati invalidski penzioner iz okoline Kruševca, koji je dobija od 1951.
Muškarci koji su ostvarili pravo na starosnu penziju u 2019. imali su u proseku 32 godine staža, a žene 30, s tim da su najduže radili penzioneri iz kategorije Fonda PIO zaposlenih, muškarci 33, a žene 30. Dok su najmanje godina staža imali korisnici iz kategorije osiguranika poljoprivrednika – muškarci 23, a žene 19 godina.
Statistika PIO fonda pokazuje da nema značajnije razlike između broja godina korišćenja starosne penzije nekadašnjih zaposlenih i poljoprivrednika u odnosu na prosečan broj, kao i da penzioneri Fonda samostalnih delatnosti znatno kraće primaju starosnu penziju – i muškarci i žene, po 12 godina, piše za "Politiku" Jasna Petrović-Stojanović.
Kada je reč o godinama života do kojih se u proseku starosna penzija prima, muškarci i žene su izjednačeni, pa su za 2019, penziju u proseku primali do navršenih 78 godina.
Najdugovečniji su, naglašavaju u penzijskom fondu, korisnici iz kategorije poljoprivrednika, koji su starosnu penziju primali u proseku do navršene 82 godine kada je reč o muškarcima, odnosno do 81 godine kada su u pitanju žene.