Dok su u Hrvatskoj 2018. godine svi bili fokusirani na najavu podizanja starosne granice za odlazak u punu penziju sa 65 na 67 godina, država je tiho ispravljala veliku grešku zbog koje će buduće penzije biti manje.

Veliki otpor javnosti i sindikata na kraju je srušio ideju o podizanju starosne granice, ali niko nije primetio veoma važnu promenu u vezi sa penzionim fondovima, koja je uvedena 1. januara 2019. godine.

Izmenama Zakona o obaveznim penzionim fondovima određeno je da novi osiguranici automatski ulaze u fondove A kategorije, osim ako sami ne odaberu drugačije. To je zapravo bila ispravna odluka, ali i način da se prikrije činjenica da je do tada novac oduzet od plate i namenjen za uplatu u drugi penzioni stub automatski ulagano u fondove kategorije B, s manjim prinosima nego u A. Time su smanjene buduće penzije, piše Index.hr.

Država je oštetila ljude stavljajući ih u fond s manjim prinosima.

Da bi se shvatilo šta se tačno dogodilo, treba razumeti kako drugi penzioni stub funkcioniše. Radnici u Hrvatskoj izdvajaju 5 posto bruto plate svakog meseca za drugi penzioni stub, koji je podeljen na tri kategorije fondova: A, B i C.

Ti fondovi ulažu novac svojih članova s ciljem ostvarivanja prinosa. To je zarada fonda na ulaganjima koja povećava imovinu svakog člana. Na primer, ako neko ima 1000 eura u fondu, a prinos u godinu dana je 5 posto, na kraju godine će imati 1.050 eura.

Kategorija C je najsigurnija jer ulaže skoro isključivo u državne obveznice, što je veoma sigurno, ali nosi niske prinose. Njihov prinos od 21. avgusta 2014. (kada su osnovani) do 1. januara 2019. bio je 28,95 posto.

Kategorija B je nešto nesigurnija jer deo sredstava ulaže u akcije kompanija na berzi, što malo povećava kratkoročni rizik. Njihov prinos od 21. avgusta 2014. do 1. januara 2019. bio je 21,98 posto.

Kategorija A je uslovno rečeno najrizičnija na kratak rok jer više od C i B ulaže u akcije, što je dugoročno mnogo isplativije jer se time ostvaruju veći prinosi. Njihov prinos od 21. avgusta 2014. (kada su osnovani) do 1. januara 2019. bio je 34,54 posto.

Oni koji su bili u A kategoriji fondova, zaposleni koji su iz plate izdvajali za drugi penzioni stub, ostvarili su prosečno 12,56 procentnih poena veće prinose, zavisno o fondu u kojem su bili. A država je sve nove osiguranike, tj. mlade koji su tek počeli da rade, stavljala automatski u B kategoriju.

 

Ministarstvo odgovornost prebacuje na osiguranike, tj. zaposlene

 

Pitali smo Ministarstvo rada, penzionog sistema, porodice i socijalne politike zašto od početka nisu stavljali nove osiguranike (tj. one koji tek počinju da rade) u A kategoriju, tj. od kada je osnovana u avgustu 2014., nego su nastavili da ih stavljaju u B sve do početka 2019. godine. Odgovor je Index.hr dobio direktno iz kabineta ministra Marina Piletića.

“Zakonom o obaveznim penzionim fondovima (ZOMF) 2014. godine, uvedene su tri kategorije penzionih fondova (A, B i C) koje se razlikuju po ograničenjima ulaganja i investicionoj strategiji.

Prema tadašnjim odredbama ZOMF-a, Središnji registar osiguranika (REGOS) bi osiguranike koji u roku od šest meseci od dana uspostavljanja obaveznog penzionog osiguranja nisu izabrali penzioni fond, po službenoj dužnosti rasporedio u penzioni fond kategorije B, umereno konzervativnog profila rizičnosti.

Međutim, problem nije u tome što ljudima nije ostavljeno dovoljno vremena za donošenje informisane odluke, nego u tome što nisu bili dovoljno (ako uopšte) informisani da treba da donesu takvu odluku. Država je uvela tri nove kategorije, a građane uopšte nije informisala i obrazovala o tome da bi trebalo da odluče o privatnim sredstvima u fondovima".

Svesni su greške, ali odbijaju da priznaju odgovornost.

“Radi optimizacije dugoročnih prinosa za mlađe osiguranike, izmenama ZOMF-a u sklopu penzione reforme iz 2019. godine, propisano je da će REGOS, u slučaju da osiguranik ne izabere fond u roku od mesec dana od uspostave osiguranja, po službenoj dužnosti rasporediti osiguranika u fond kategorije A, budući da kategorija A nudi veće prinose uz duži investicioni horizont, što omogućava osiguranicima dovoljno vremena da umanje i nadoknade eventualne gubitke.”

Znači, iako su fondovi razdeljeni na A, B i C 2014. godine, tek malo pre 2019. su se setili da ima više smisla stavljati nove osiguranike automatski u A kategoriju umesto u B, iz razloga koji su opisani.

Od 2024. godine, daljim unapređenjem finansijske pismenosti osiguranika i fleksibilizacijom izbora fonda, nastoji se podići svest o važnosti individualne kapitalizovane štednje i aktivne uloge osiguranika u osiguravanju vlastite finansijske budućnosti… Zaključno ističemo kako će Vlada Hrvatske nastaviti ulagati napore i podsticati osveštavanje finansijske pismenosti građana,” odgovoreno je iz kabineta ministra Marina Piletića.

Nisu, međutim, dobili odgovor na pitanje koji je službeni stav u vezi s kritikom da su razvrstavanjem novih osiguranika u kategoriju B umesto u A oštetili osiguranike, tj. radnike zbog manjeg prinosa u fondovima B u odnosu na A.