Grobnica Svetog Nikole, otkrivena je nakon što su arheolozi pronašli ostatke drevne crkve u Turskoj koja je bila potopljena porastom nivoa mora u Mediteranu tokom srednjeg veka.

Svetac, koji je živeo između 270. i 343. godine nove ere, najpoznatiji je po nasleđu novca koji je razdelio siromašnima, a posebno po priči o tome kako je tri devojke darovao sa vrećama zlata da bi ih spasio od prostitucije.

Još jedna crkva podignuta je na vrhu drevne bazilike da bi zaštitila svečev grob, ali tek nedavno su arheolozi otkrili mozaik i kameni pod sa prethodnog svetilišta. To ih je dovelo do poslednjeg počivališta Svetog Nikole, prenosi  Daily Mail.

Tim koji je ovo otkrio tvrdi da je Sveti Nikola živeo i umro na sadašnjoj turskoj teritoriji, prenosi novinska agencija Demiroren.

Arheolozi su godinama radili na lokalitetu, pažljivo uklanjajući podove sa crkve Svetog Nikole koja se nalazi u Turskoj. Uklanjanje je otkrilo podove prvobitne crkve koja je izgrađena nakon što je Sveti Nikola umro 343. godine nove ere.

Originalni temelj otkriven je 2017. godine kada su istraživači pomoću elektronskih ispitivanja pronašli rupe ispod poda crkve.

Vizantijska crkva podignuta na drevnim temeljima bila je mesto za molitvu pravoslavnih hrišćana između 5. i 12. veka i okružena je statuama Svetog Nikole. Takođe je dodata na listu svetske baštine Uneska 1982. godine.

Tim je najavio da su možda pronašli grob Svetog Nikole, ali i dalje rade na pažljivom uklanjanju poda sa vizantijske crkve kako ga ne bi oštetili.

Osman Eravsar, šef pokrajinskog odbora za očuvanje kulturnog nasleđa u Antaliji, izjavio je za novinsku agenciju Demiroren: "Prva crkva je potopljena sa porastom Sredozemnog mora, a nekoliko vekova kasnije, nova crkva je podignuta iznad. Sada smo stigli do ostataka prve crkve i poda kojim je koračao Sveti Nikola."

Sveti Nikola, koji je poznat po darivanju i dobročinstvu prema siromašnima, rođen je u selu Patara od imućnih roditelja koji su umrli u epidemiji i sinu ostavili veliki imetak. Kao pobožni hrišćanin, sveti Nikola je sledio Isusovo učenje o prodaji svog celokupnog imanja i davanju siromašnima – i to je i učinio.

Međutim, ove ideje nisu predstavljene u istorijskim dokumentima, već su podeljene u pričama. Postao je episkop u 4. veku, ali ga je ubrzo zatvorio rimski car Dioklecijan u vreme kada su hrišćani bili proganjani, a zatim pušteni pod vlast Konstantina Velikog.

Zapisi pokazuju da je Sveti Nikola sahranjen u crkvi podignutoj u njegovo ime, međutim, gde se tačno nalazi njegovo telo uvek je bila misterija. Istraživači sada veruju da je u vreme njegove smrti 343. godine nove ere, Sveti Nikola bio sahranjen u crkvi u Demreu, gde je neometano počivao do 11. veka.

Ranije se verovalo da su ostatke stare 1.674 godine trgovci prokrijumčarili u italijanski grad Bari 1087. Međutim, turski arheolozi sada sugerišu da su uklonjene pogrešne kosti i da su one koje su otišle u Italiju pripadale anonimnom svešteniku.

Sahranjen je u svojoj crkvi, a do 6. veka njegovo svetilište je postalo poznato. Otkriće groba razbija misteriju gde je svetac položen, a tim je nedavno otkrio i fresku Isusa Hrista.

Vizantijska crkva je takođe više puta oštećena i obnavljana tokom 8. i 9. veka. Takođe je bila potopljena i zatrpana, ostajući skrivena decenijama dok nije ponovo otkrivena 1956.