U novoj seriji pod nazivom "Između kancelarije i svakodnevnog života", korisnica govori o životu na samoj ivici egzistencijalnog minimuma.
Njena priča pokazuje koliko je teško preživeti sa iznosom koji bi trebalo da pokrije sve osnovne životne potrebe.
Nulti PDV Sve više ljudi zavisi od osnovne socijalne pomoći Broj ljudi koji primaju osnovnu socijalnu pomoć u starosti ili zbog smanjene radne sposobnosti raste godinama.
Krajem 2024. godine, oko 1,26 miliona ljudi je primilo takvu pomoć, što je 4,1 odsto više nego godinu dana ranije. Mnogi od njih trajno žive na ivici siromaštva.
Među njima je i 47-godišnja Alrun Z. iz Lidenšajda. Ona kaže da je njena finansijska situacija stalno napeta. "Uvek je tesno", opisuje svoj svakodnevni život.
Njeni prihodi jedva pokrivaju osnovne potrebe, a svako neočekivano povećanje troškova predstavlja dodatni teret. Dugotrajni život bez mogućnosti rada Alrun živi od socijalne pomoći od 1979. godine.
Pročitajte OVDE životnu priču žene koju je porodica smestila u starački dom.
Danas prima osnovnu socijalnu pomoć zbog potpune nesposobnosti za rad.
Kako sama kaže, praktično je "zauvek" na socijalnoj pomoći. Razlog za to su posttraumatski stresni poremećaj i depresija, zbog kojih nije mogla da pronađe posao.
Dvanaest i po godina gotovo da nije ni izlazila iz stana.
"Ako ne izlaziš, ne možeš da radiš", objašnjava ona, piše Feniks magazin.
Njen slučaj nije jedinstven.
U Nemačkoj oko 522.000 ljudi prima osnovnu socijalnu pomoć zbog smanjene radne sposobnosti. Mnogi od njih se suočavaju sa sličnim psihološkim ili fizičkim teškoćama koje ih sprečavaju da zadrže redovan posao.563 evra mesečno - život ispod minimuma
Prema zvaničnoj odluci, Alrun prima 563 evra mesečno kao osnovni iznos za troškove života. Pored toga, pokrivaju se troškovi njenog zdravstvenog i dugoročnog osiguranja, kao i kirija, koju plaća socijalna služba.
Međutim, sve ostale svakodnevne troškove života mora da plati od ovih 563 evra. Od ovog iznosa, 200 evra je za fiksne troškove kao što su telefon, struja i internet. Nakon toga, ostaje joj 363 evra za hranu, kućne potrepštine i lekove.
Ona sa dozom ironije kaže da vlada često savetuje građanima da nešto uštede, ali se pita kako je to moguće sa tako malim prihodima.
Troškovi struje su poseban problem. Iako je struja zakonski uključena u osnovni iznos, propisani udeo za samca je oko 40 evra mesečno. Alrun računa sa 43 evra, ali stvarni račun je 58 evra. Razlika od 15 evra mora se nadoknaditi iz drugih stavki. Po njenom mišljenju, državni proračuni su potpuno daleko od stvarnih troškova života.
Žrtve u svakodnevnom životu Zbog ograničenog budžeta, Alrun odlaže sve što nije neophodno. Trudi se da posete frizeru svede na minimum, iako bi, zbog jakog rasta kose, trebalo da ide svaka dva meseca. U stvarnosti, može sebi da priušti frizera u kuću samo svaka tri meseca.
Takođe, kupovinu odeće odlaže koliko god je to moguće. Ako se pokvari veliki kućni aparat, situacija postaje kritična.
U osnovnom iznosu nema mesta za kupovinu novog frižidera, mašine za pranje veša ili nameštaja. U takvim slučajevima praktično nema rešenja.
Razlika između osnovne socijalne pomoći i građanskog dodatka Osnovni iznos od 563 evra primenjivaće se za samce koji primaju osnovnu socijalnu pomoć od 2024. godine.
Ovaj iznos treba da pokrije hranu, odeću, struju, komunikaciju i skromno učešće u društvenom životu.
Prilikom izračunavanja prava na pomoć, uzimaju se u obzir imovina i eventualni prihodi. Alrun naglašava razliku između ove naknade i takozvanog građanskog dodatka (Bürgergeld).
Ljudi koji primaju naknadu socijalnog osiguranja imaju mogućnost da zarade dodatnih 100 evra mesečno, a da pritom ne smanje svoje naknade.
Ona nema ovu mogućnost, što smatra velikim problemom. To stavlja ljude poput nje u nepovoljan položaj jer nemaju mogućnost da barem minimalno povećaju svoje prihode.
Mnogo obaveza, malo podrške
ar jednom godišnje, Alrun mora da podnese bankovne izvode i potvrde o zakupnini i osiguranju socijalnim službama.
Administrativni zahtevi su složeni, a greške mogu biti skupe. Srećom, ima pomoć zakonskog staratelja.
Bez takve pomoći, snalaženje u propisima bi bilo izuzetno teško. Još jedan problem je nedostatak nezavisnih savetovališta u manjim gradovima.
U njenom gradu ne postoji takva institucija, pa se oseća prepušteno samoj sebi.
Ako se rešenje pogrešno izračuna, postoji rizik da ga neće ni primetiti. Život na ivici siromaštva Priča Alrun Z. pokazuje koliko je tanka linija između egzistencijalnog minimuma i siromaštva.
Sa iznosom koji prima, ne postoji mogućnost štednje ili stvaranja finansijske sigurnosti.
Svaki dodatni trošak ili povećanje cena znači nova odricanja. Uprkos svemu, ona se nada da će njena priča inspirisati promene i da će politika ozbiljnije shvatiti stvarne životne uslove ljudi koji zavise od socijalne pomoći.
Njeno iskustvo jasno pokazuje da zvanični proračuni često ne odražavaju stvarnost i da mnogi građani žive u permanentnoj finansijskoj nesigurnosti.
BONUS KLIP Pogledajte vesti o EXPO2027:
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na Tiktoku, Fejsbuku i na našoj Instagram stranici.
Komentari (0)