Da je jedna ljubav za čitav život moguća, sa pravom tvrde Savić (103) i Olga (91) Jovanović iz Niša, koji su u braku pune 72 godine. Iako su prolazili kroz uspone i padove, za drugu ljubav nisu znali. Njihov odnos vremenom je samo jačao, a neizmerno poštovanje, koje i danas imaju jedno prema drugome, doneli su im titulu najstarijeg para u Nišu, pa možda i čitavoj zemlji.


Kada je najlepše, ali i kada je teško, koračali su, kažu, uvek zajedno - ruku pod ruku. Tako su i pre nešto manje od godinu dana zajedno ušetali u dom za stare u Nišu, da tu dočekaju svoje poslednje putovanje.

Njihova priča započela je odmah posle Drugog svetskog rata, u Crnoj Gori, gde su oboje rođeni - on u Danilovgradu, a ona na Cetinju. Savić je već bio student ekonomije u Zagrebu, kada je upoznao Olgu koja je završavala osnovnu školu. Iako je sanjala da postane učiteljica u svom gradu, život ju je odveo u Niš, gde se preselila sa budućim suprugom. Imala je sve.

Njen suprug je bio najtraženiji ekonomista i jedan od retkih sa diplomom u to vreme. Pružio joj je sve što je poželela, ali učiteljica nikada nije postala.

Imala je Olga i svoju šnajderku, spremačice, baštovana, dadilje. Putovali su po celom svetu, a njene roditelje više je poštovao nego svoje. Izrodili su pritom dve ćerke, dobili četvoro unučadi, praunučiće... Jednom prilikom u Foči upoznali su Jovanku i Josipa Broza.

- Nema fabrike u Srbiji koju Savić nije morao da obiđe. Kada god se otvori nova fabrika duvana, on je bio postavljan za direktora uvoza i izvoza. Tražila ga je i Amerika, ali nije hteo da napusti Srbiju. Ovde smo bili srećni. On je uvek bio poštovan i nagrađivan.

Izabran je za prvog građanina Niša - priča ponosno Olga, dok pokušava da neprimetno obriše suzu s lica.

Kaže da može da vrati vreme, da bi apsolutno sve isto uradila. Sada je boli duboka starost, a još joj je teže da svog supruga, koji je uvek bio njen oslonac, gleda nemoćnog u kolicima.

- Nisam mogla da ga gledam tako, zato smo uzeli različite sobe u domu. Svakog dana prvo pitam sestre: "Kako je Savić, je li živ." Starost je teška - sa setom nam priča Olga pokazujući lak na noktima koje joj je unuka nalakirala dan ranije, da "bude lepa za novine".

Za kraj je još smogla snage da otpeva svoju omiljenu pesmu "Sejdefu majka buđaše", nakon čega je, držeći za ruku svog Savića, u kolicima uz pratnju sestara, krenula nazad u svoju sobu