Gde živi ovaj Javorac, slučajno je otkrio električar, Dragan Stamenić, koji je kresao trasu dalekovoda kroz gustu šumu.

Nekada hrabri ratnik sa Košara, čovek za kojeg navodno u Ivanjici niko nema ružnu reč, smeštaj za svoje izranjavano telo pronašao je u improvizovanoj zemunici, gde mu društvo prave mečke, vukovi i divlje svinje, a krov napravljen od paleta sa prvom kišom prokišnjava.

- Osetio sam miris dima i kad sam sam krenuo u tom pravcu, ispod jedne bukove izvale ugledao sam vatru i zemunicu pokrivenu celofanom. Ostao sam u šoku kada sam ugledao Sergija, čoveka koga odlično poznajem i kojeg sam često viđao u nadnici. Niko živi nije znao da on nema krova nad glavom i da spava usred šume u zemunici. On je to verovatno krio, a ja ga znam kao čoveka koji je svima pomagao, kupovao je pečurke po Javoru imao je mnogo para. Svima je davao i propao verovatno. Znam da je bio po ratištu od Bosne do Kosova, poslednji put vratio se sa Košara ranjen - priča Stamenić.

Spava na celofanu, a jastuk mu je stari džemper
Dragan je mesecima noćevao u improvizovanoj zemunici, koju je sam napravio. Preživljavao je od hrane koju nađe u prirodi, pečuraka, borovnica, divljih jagoda i jabuka. Kažu da ćete mu "kuću" pronaći po dimu. Jer jedino uz konstantno upaljenu vatru uspeva da se iole zagreje. Spava na celofanu, a pokriva se sa samo jednim tankim ćebetom, nalik onom vojničkom. Kao jastuk služi mu stari džemper.

- Nisam imao kud. Ostao sam bez kuće i zemlje. A radio sam kao crnac, izdržavao oca i majku, a onda mi je sve oteto, čak sam i u zatvoru završio na deset meseci, iako nisam bio kriv. Kosio sam ručno po četrdeset livada. Ali ostao sam bez ičega, bilo me je sramota da tražim pomoć od bilo koga, sklonio sam se ovde i mučim svoju muku. Ali gotov sam, osećam da mi se bliži kraj, sneg me živa zateći neće. Pet dana hleba nisam video, večera su mi dve pečene jabuke. Juče sam ručao jedan kompir i to je sve. Ložim vatru po svu noć da oteram medvede i da se malo ugrejem - ispričao je Dragan nedavno.