Nekadašnja uspešna direktorka jedne osnovne škole u Zemunu, gde i danas živi, Jovanka Ljevaja Despotović, rođena je u Kninu 1947.g. u skladnoj porodici, sa još četvoro braće i sestara.
-U vreme mature, puni planova za budućnost, niko od nas nije ispunio očevu želju da nastavi porodični posao koji je već bio razrađen. To je bio prvi kino klub u Kninu. Otac nam je to nudio a i razumljivo je da roditej to očekuje. Ali eto, želeli smo se školovati i ići dalje. Zbog situacije koja je većini porodica bila slična, čekali smo najstarijeg da ode u Beograd i završi jednu godinu studija, kako bi sledeći, za godinu mlađi, krenuo istim putem, na školovanje. I tako redom, svih petoro stigli smo u Beograd na studije.
- Iako su mi svi govorili da sam lepa, smeška se šarmantno gospođa Jovanka, sa jedne strane svakoj ženi je to drago da čuje ali ja sam bila skromna a borbena! To se valjda tako rodi.


-Namera mi je bila da se dodatno usavršim. Da radim. I to me potpuno činilo zadovoljnom. I naravno moji planovi. Kada sam došla u Beograd, upisala sam pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Kako nisam imala dovoljno sredstava, napisala sam jedan oglas, da podučavam decu za školu, u zamenu za stanovanje! Taj posao i svoj prostor za boravak, sam dobila odmah i to u dobroj porodici lekara.
Zatim sam se i zaposlila u jednom institutu, kao omladinka i radila neke administrativne poslove. Tako sam se snalazila i mogla da studiram.

A onda je život postavio jedan od milion "sticaja okolnosti"

-Momak kog sam upoznala, takođe student , bio je iz veoma imućne porodice koja je živela u inostranstvu. Ono što je tu zanimljivo, a naročito u poređenju sa današnjim vremenom, jeste, da time uopšte nisam bila fascinirana, naprotiv, to sam doživljavala kao kočnicu za moj način života i kako sam videla sebe u tom trenutku. Pošto smo se zabavljali neko vreme i naravno, zavoleli se, došao je i dan da se ode kod tih roditelja....

Tu započinje ono što se ponekad zove "patnja"

-Njihova patnja, što je sa sinom stigla jednostavna devojka, koja radi i sama se izdržava jer nije iz imućne porodice, a moja , što sam to, kao mlada osoba, odmah osetila, što me povredilo i što se počelo odražavati na moj odnos i prema tom momku, ali ne i prema samoj sebi. Tu me nisu "poljuljali", priča Jovanka Ljevaja sa blagom nostalgijom prema devojci, koju danas gleda iz ugla uspešne, zadovoljne žene.
-Počela su diskretna zadirkivanja, kaže, ljudi iz drugog, imućnog miljea, postavljanja ciljanih pitanja, malo ignorisanja i sličnih stvari.
-Sebi sam obećala da ću istrpeti sve i ne dozvoliti da nam pokvare vezu. Ali stalno me pratilo nejasno nezadovoljstvo iz kog sam se uvek pitala da li ostati sa tim momkom! Njegov svet i imovina za mene su bili nebitni, ali su istovremeno postali i razlog moje odbojnosti i prema njemu. Lomila su me moja dotadašnja osećanja, kao i njegova.

E, a onda je život ponovo napravio korak umesto mene, dao mi još teži test!

Vrlo ubrzo od tada, shvatila sam da je moj momak bio u uporednoj, površnoj vezi, za koju sam saznala a da mi niko nije morao reći. Samo sam se našla na mestu gde sam videla kako jeste i više nije bilo razloga ni za pitanja ni za reagovanje. U trenutku svakako teško za jednu devojku. Ali kao saobraćajni znak, jasno!
Zauvek sam ga ostavila u neznanju da sam videla šta sam videla. Taj znak je bio samo moj.
Nismo se više sreli.

Razočarenje i olakšanje

-Sabrala sam se i okrenula leđa. Krenula dalje svojim putem, priča Ljevaja.

-Kao pedagog, kasnije, kroz posao, upoznala sam svog sadašnjeg i jedinog muža koji je kao i ja bio prosvetni radnik. Veoma zabavan, šarmantan, pametan i sposoban. Pravi borac i zaštitnik . Sve ono što jedna žena zamišlja kada misli na svoju udaju, na muža.
-Osim izgleda!- smeje se Jovanka.
-Šalim se, meni je najlepši a bio je omiljen i drugim ženama iako kao tip nije maneken od metar i devedeset, kako to neke mlade devojke zamišljaju. Bio je više od toga: pravi muškarac i podrška ženi.
Već dugo smo u braku. Imamo sve. Sami smo stekli. Baš kako smo i želeli.

[caption id="attachment_28170" align="alignnone" width="675"] Foto: privatna arhiva[/caption]

Jedan plan se ipak nije ostvario

-Htela sam četvoro dece!  Ali to je čekalo i čekalo jer nam je život  "gurnuo u ruke" preko 30 generacija mališana koje smo obučili za dalje, gledali kako stasavaju, ja male, a suprug one srednjoškolce.

[caption id="attachment_28174" align="alignnone" width="600"] Foto: Privatna arhiva[/caption]

Velika radost i puno srce
Shvatili smo da je život već bio darežljiv prema nama jer nas je spojio na takav način!
-Danas imamo i unuke moje sestre, uživamo u ulozi babe i dede, s njima smo toliko da i nema razlike.  Obožavamo decu i sve prijatelje. Zahvalni smo na svemu.

Gopsođa Jovanka danas uživa u danima penzije, uređuje svoje vrtove, kreativna je i u kući i oko nje, putuje...

[caption id="attachment_28162" align="alignnone" width="678"] Foto: priv.arhiva[/caption]

Evo nekoliko saveta koje bi ova, i danas lepa žena, uputila mladima:

-Poštujte starije i pomažite mlađima, u kući i na poslu. Ne košta, naprotiv!
-Ne zavidite, ne ljute se na bolje, već učite od njih! Tako se napreduje.
-Imajte cilj i obrazujte se koliko je moguće , radite na sebi.
-Ne stidite se nemaštine, već gluposti. Ne stidite se neznanja, već sujete!
Sujeta je sramota!
-Ne odbacujte lako. Često ste na testu, ne zaboravite.
Odbacite samo one koji odbacuju! Nek nauče.
-Branite slabije.
-Dajte koliko možete. Ne boli a hrani dušu.
-Pohvalite drugog, najpre će vama bit dobro a tome nekom, ceo svet bolji!
-Kada kritikujete, to radite oči u oči, kada hvalite, učinite to javno.    Bićete i vi pohvaljeni.
-Budite strpljivi sa ljudima, ne znate kako im je. Kada su srećni, budite i vi, a   kada nisu, često ne pokažu. Isto je i sa decom i životinjama. Kriju tugu.
-Volite svako biće, od dece do najstarijih, od insekta do slona i drveta!
Ne gazite cveće, ne kidajte!
-Volite sebe i bićete voljeni. Ništa novo ali treba ponoviti.
-Poraz doživite kao promenu programa na TV-u, zbog loše slike!   Izaberite novi program, idite dalje.
-Žene, muža ne birajte po odelu i visini već po izgledu duše.
Tu ćete se najbolje snaći!
-Ne hvalite se svojim dostignućima! Predočite kako ste do njih došli samo ako time pomažete!
Nije vaše da se hvalite. Ima ko će da vas hvali ako bude trebalo.
-Ne plašite se ničega ali znajte kada da se sklonite i sačekate.
 Da biste nastavili.