U želji da imamo srećan život – skladnu porodicu, podržavajuće prijatelje, dobar posao, finansijsku stabilnost itd., često smo fokusirani na ono što još uvek nemamo, što nam nedostaje. A i kada dođemo do nekog postavljenog cilja,
vrlo brzo nam u fokus dolazi novi, nešto sledeće što moramo dostići da bismo, opet, bili srećni.

Ipak, mnoga istraživanja sugerišu da bi usmeravanje pažnje na ono što već imamo moglo da bude blagotvorno na mnogo načina. Radi se, zapravo, o zahvalnosti, o takvoj perspektivi da sve što imamo i doživljavamo u životu posmatramo kao čudo i da stalno budemo svesni toga koliko nam je dato. To nije uvek lako, posebno ne kada nas snađu neke mnogo teške životne nedaće.

Ali ovde nije reč o tome da sve negativno treba da ignorišemo, nego da upravo i okruženi problemima i brigama pokušamo da negujemo zahvalnost, jer – ona čini ljude srećnijim i otpornijim, jača odnose, poboljšava fizičko i mentalno zdravlje i smanjuje stres. Dobra vest je da se i stav zahvalnosti može vežbati. Rezultati istraživanja u oblasti pozitivne psihologije ukazuju na snažnu povezanost zahvalnosti sa većom srećom.

Dva psihologa koja su sprovela veliki deo istraživanja o zahvalnosti, dr Robert Emons sa Kalifornijskog univerziteta u Dejvisu, i dr Majkl MekKala sa Univerziteta u Majamiju, u jednoj studiji su zamolili učesnike da napišu nekoliko rečenica svake nedelje, fokusirajući se na određene teme. Ispitanike su podelili u tri grupe, tako da je jedna grupa pisala o stvarima koje su se desile tokom nedelje a na kojima su bili zahvalni; druga grupa je pisala o stvarima koje su ih svakodnevno iritirale i smetale im, a treća je pisala o događajima koji su uticali na njih, bez obzira na to da li su bili pozitivni ili negativni. Deset nedelja kasnije ustanovljeno je da su oni koji su pisali o zahvalnosti bili optimističniji i osećali se bolje u vezi sa svojim životima. Ono što posebno iznenađuje jeste da su ovi ispitanici takođe vežbali više i imali manje poseta lekarima od onih koji su se fokusirali na negativnosti.

Drugi vodeći istraživač u ovoj oblasti, dr Martin Seligmen, psiholog sa Univerziteta u Pensilvaniji, inače začetnik pozitivne psihologije, testirao je uticaj različitih intervencija pozitivne psihologije na više od 400 ljudi, poredeći svaku sa kontrolnim zadatkom pisanja o ranim sećanjima. Kada je nedeljni zadatak ispitanika bio da napišu i lično uruče pismo zahvalnosti nekome ko nikada nije dobio zahvalnost za svoju ljubaznost, učesnici su odmah pokazali ogroman porast u skorovima sreće. Ovaj uticaj je bio veći od uticaja bilo koje druge intervencije, sa benefitima koji su trajali mesec dana.

Istraživanja potvrđuju i da se zaposleni osećaju motivisanima da rade više ukoliko osete zahvalnost svojih nadređenih. Jedno od njih je istraživanje u okviru Vorton škole na Univerzitetu u Pensilvaniji, tokom koga su istraživači nasumično podelili univerzitetske fondacije u dve grupe. Jedna grupa je telefonirala da traži donacije bivših studenata na isti način na koji su to uvek radili. Druga grupa, opredeljena da radi drugog dana, dobila je motivacioni govor direktorke o godišnjim davanjima, koja je rekla zaposlenima koji prikupljaju sredstva da je zahvalna na njihovim naporima. Tokom naredne nedelje zaposleni na univerzitetu koji su čuli njenu poruku zahvalnosti uputili su 50 odsto više poziva za prikupljanje sredstava od onih koji ovu poruku nisu čuli.

Pored potvrda da praktikovanje zahvalnosti ima dobrobiti za ljude koji dobro funkcionišu, studije jasno pokazuju da je zahvalnost veoma korisna i za ljude koji se bore sa problemima mentalnog zdravlja, poput depresije i anksioznosti, te sugerišu korišćenje zahvalnosti kao dodatnog alata u kontekstu psihoterapije i savetovanja. Praktikovanje zahvalnosti ne znači upadanje u zamku lažnog optimizma i težnju da po svaku cenu stvari posmatramo pozitivno, jer one to svakako nisu uvek. Zahvalnost podrazumeva našu orijentisanost na stvari na kojima možemo da budemo zahvalni, pristupanje iz drugog ugla svemu što smo do sada uzimali zdravo za gotovo, pronalaženje dobrog čak i u teškim situacijama, jer iz njih izlazimo jači, uspostavljamo čvršće veze sa ljudima koji su nam se u nevolji našli, postajemo empatičniji i sposobniji da razumemo i pomognemo drugima sa sličnim problemima.

Pošto se ne zasniva na neposrednom zadovoljstvu, zahvalnost je nešto što vodi ka mnogo održivijim oblicima sreće i nudi dugotrajan efekat u svojevrsnoj petlji pozitivnih povratnih informacija. Potvrđeno je da što više zahvalnosti
doživljavamo i izražavamo, to više situacija i osoba možemo naći prema kojima možemo da izrazimo zahvalnost. Za svaku promenu potrebno je vreme i istrajnost, pa tako i za ovu, ali imajući u vidu brojne blagodeti koje negovanje zahvalnosti donosi, sa vežbom vredi krenuti odmah, piše Glas osiguranika.