Od davnina u Srbiji postoji verovanje da ako kucnete tri puta u drvo i kažete tri puta „pu, pu, pu“, zlo neće čuti naše reči, odnosno neće se dogoditi.

Naši paganski preci verovali su da u drveću žive duhovi, a i sama stabla bila su deo religijskih obreda.

Zato se verovalo da se kucanjem u drvo prizivaju duhovi iz stabla u pomoć.

Ovaj običaj preneo se i u hrišćanstvo, pa jedna grupa vernika smatra da kucanjem u drvo priziva zaštitu Isusa Hrista, jer je svako drvo simbol krsta na kome je bio razapet.

Ipak, starac Ilija Nozdrin, poznati ruski ispovednik, smatra da je ovaj ritualni običaj samo odraz slabosti vere čovekove, koji tako pokazuje svoju bedu, neverje i sujeverje.

“Šta Bog ne dopusti, to se nikada neće dogoditi. A mi mislimo, da možemo izbeći nešto loše, ako kucnemo po stolu i izgovorimo: «Pu, pu». (Da ne čuje zlo).

To ogoljuje našu grehovnost, naše neverje, našu bedu. Verujemo u slučajnost, a ne u Promisao Božju, verujemo u sudbinu, a ne u Boga Svedržitelja, u čijim rukama je blagostanje ili ne blagostanje, ne samo određenih ljudi, nego i sudbina celog sveta”, objasnio je on ovaj stari običaj koji se održao do današnjih dana.