U osnovi prevare je kršenje poverenja, jer od partera očekujemo da se vlada prema obostrano uspostavljenim očekivanjima, prema kojima upravljamo i svoje ponašanje. Međutim, problem je to što većina nas ne posvećuje baš mnogo vremena eksplicitnim dogovorima o tim pravilima ponašanja, već se ona oblikuju vremenom po principu pokušaja i greške. Veze su sačinjene od različitih nepisanih i neizgovorenih pravila i uloga, koje počinjemo da formiramo od prvog sastanka sa nekim. Za vezu - brak je dobro ukoliko se otvoreno komunicira o očekivanjima i jasno postave granice i pravila u startu.

Sumirajući svoje shvatanje neverstva, Ester Perel, poznata porodična terapeutkinja, kaže da neverstvo uključuje najmanje jedan od tri konstitutivna elementa: tajnost, seksualnu alhemiju i emocionalnu angažovanost. Tajnost je prvi organizacioni princip neverstva, jer ljubavna afera uvek živi u senci primarne veze, u nadi da nikada neće biti otkrivena. Ta tajnovitost je često faktor koji doprinosi jačem seksualnom naboju, a osobi koja vara može biti izvor osećaja kontrole i autonomije. Pod seksualnom alhemijom ona smatra ne prosto seksualne odnose, već prisustvo erotskog naboja. Emocionalna angažovanost podrazumeva bliskost i razvijanje jakih osećanja prema drugoj osobi.

Procenat onih starijih bračnih parova u Americi koji su iskusili neverstvo varira, upravo zbog  teškoće u definisanju šta je neverstvo
Brojke se kreću između 26-70% kod žena i 33-75% kod muškaraca. Opšti je trend porasta učestalosti neverstava. Procenat žena koje varaju znato se povećao u odnosu na prošlost, gde su muškarci znatno češće varali, a sve to zbog izmenjenog položaja žena i veće finansijske nezavisnosti. Ipak u devet zemalja sveta ženama i dalje sledi smrtna kazna za preljubu.

Dakle muškarci varaju podjednako često koliko su to radili i ranije, a žene ih polako sustižu. Prema nekim studijama, ljudi više varaju ukoliko žive u urbanim sredinama i takođe prevare su češće među mlađim ljudima.

Uticaj prevare

Preljuba može u velikoj meri uticati na obe osobe u vezi.
Ona može uticati i na druge bliske osobe, a naročito na decu. Neverstvo je direktan napad na jedan od naših najvažnijih psihičkih potpornih stubova: sećanje na prošlost. Ne samo što uništava nadu i planove, već i čitavu prošlost para stavlja pod znak pitanja. Neki ljudi kada saznaju za neverstvo osećaju da su izgubili deo svog identiteta, shvatajući da je njihov doživljaj sebe kao oženjene/udate osobe ozbiljno narušen. Njihov brak nije ono što su mislili da jeste.

Gde je pomoć i korist od ovih situacija?

U terapiji parova obe strane dele kako se osećaju zbog neverstva. Terapeut može pomoći paru da uvidi svoje potrebe i šta očekuju od odnosa. Takođe, može pomoći u razjašnjavanju odnosa, kroz otvorenu diskusiju o prednostima i nedostacima veze. Moguće je da će biti uočeni neki nezdravi obrasci odnosa, kao što je zavisnost, emocionalno zlostavljanje ili ponovljena neverstva. Par može da odluči da održi ili prekine vezu. Za one parove koji odluče da nastave vezu nakon afere bitno je da uvide koliko su zapravo posvećeni vezi i da rade na vraćanju ili izgradnji poverenja, dok se kreću ka oporavku od prevare. Ukoliko je par odlučio da nastavi vezu neophodno je da partner koji je počinio neverstvo u potpunosti prekine kontakt sa trećom osobom, kao i da prevarenog partnera obavesti o svakom pokušaju te osobe da stupi u kontakt sa njim/njom. Na putu oporavka bitno je da se obe strane suoče sa svojim osećanjima. Partneru koji je prevaren može biti korisno da razgovara o osećanjima neadekvatnosti, izdaje i besa, ili da se suoči sa  neprijatnim osećanjima vezanim za gubitak partnera ukoliko su se odlučili za razlaz. I partner koji je načinio prevaru doživljava mnoga neprijatna osećanja, pre svega osećanje kajanja zbog onoga što se desilo i zbog povređivanja svog partnera, a često i strah da im partner neće oprostiti. Kroz terapiju oba partnera uče kako da ispolje svoje nezadovoljstvo u odnosu na adekvatan način, kako ne bi ponavljali stare greške.