Oni su bili ranohrišćanski svetitelji i mučenici koji su zajedno postradali u vreme cara Dioklecijana 309. godine.

Pamfil, prezviter crkve u Kesariji Palestinskoj, učen i blagočestiv, ispravio je tekst Novog zaveta od grešaka raznih prepisivača; sam je prepisivao i poklanjao drugima.

To su i Valent, đakon, odličan poznavalac Svetog pisma, Pavle, hrišćanin, častan i ugledan, koji je jednom pre toga već bacan u oganj zbog vere u Hrista.

Među ovim mučenicima su i Ilija, Isaija, Jeremija, Samuil i Danilo, petoro braće, po telu i duhu, rodom iz Misira, koji su se vraćali iz rudnika Kilikijskih gde su bili po osudi.

Porfirije, hrišćanin je zatražio njihova tela da sahrani, a Selevkije, oficir, je prišao i poljubio mučenike pre nego što su posečeni.

Teodul, starac, sluga rimskog sudije, je pri sprovodu poljubio jednog od mučenika a i Julijan je celivao mrtva tela mučenika.

Svi su oni postradali radi svoje vere.