Akilina je još kao veoma mala bila potpuno upućena u hrišćanski život.

U desetoj godini je imala toliko blagodati Svetoga Duha, da je drugima propovedala Hrista.

Tokom Dioklecijanovog gonjenja neko je odveo Akilinu carskom namesniku Volusijanu, zveropodobnom čoveku.

Volusijan je prvo naredio da je šibaju i muče najstrašnijim mukama. Do poslednjeg časa Akilina je slobodno i javno propovedala Hrista.

Namesnik, misleći da je Akilina mrtva, naredio je da je iznesu van grada i bace na đubrište.

No noću joj se javio anđeo Božji i rekao joj: "Ustani, budi zdrava!" Akilina je ustala potpuno zdrava i otišla u grad.

Prema predanju gradska kapija sama se pred njom otvoila, i ona dođe i uđe, kao duh u dvor namesnika koji je naredio da je ubiju.

Namesnik je bio obuzet videvši živu devojčicu, za koju je mislio da je mrtva.

Sutradan po njegovoj naredbi dželati izvedu Akilinu, da je poseku mačem. Pred posečenje devica se na kolenima pomoli Bogu i predade duh svoj.

Imala je 12 godina kada je stradala 293. godine.