Da li znate po čemu je, između ostalog, poznata Baljevačka oblast, smeštena podno Kopaonika - po tome što u njoj rakiju šljivovicu proizvode žene, a među njima je i Milica Aleksić, penzionerka iz sela Pobrđa.

Ona je, inače, 18 godina članica Etno umetničkog kluba „Čerenjski“, nije jedina žena u oblasti Baljevca koja priprema i peče rakiju od šljive, koja se našla i na listi UNESCo, ali jeste najtrofejnija i najčuvenija.

Milica je ispričala da su se ovde ženska deca učila svim poslovima, a naročito je to bio slučaj u domaćinstvima gde nije bilo muške dece, kao u kući njenih roditelja.

– Od malih nogu roditelji su me učili da radim sve poslove jer nisam imala braće. Vodili su me u njivu da kopam i orem, u livadu da plastim, u šljivar da kupim šljive. Kada je otac Stanimir pekao rakiju, bila sam pored njega, pomagala mu i učila, nasipala tabarku vodom, iz kačare donosila provrele šljive za pečenje, ložila „lepak“, odnosila džibru i gradirala rakiju – priča Milica Aleksić.

Ima skoro pola veka kako je ona u ovoj priči, ne samo kao žena koja samostalno peče rakiju, nego i vredna domaćica i jedan od najboljih kuvara u motelu „Ibarskih rudnika“. I sada kao penzionerka u klubu „Čerenjski“ s velikim uspehom vodi radionicu za gastrokulturu. Pored spremanja tradicionalnih srpskih jela iz oblasti Baljevca, stare Studenice i Raške, Milica
već decenijama proizvodi po staroj recepturi ovog kraja i vrhunsku rakiju šljivovicu, učestvuje na sajmovima i rakijadama širom Srbije i osvaja zlatne medalje i pehare. Tako je, kao zlatna, šljivovica penzionerke Milice Aleksić proglašena na Rakijadi u Baljevcu, Sočanici, Vrnjačkoj Banji, Čačku, Gornjoj Trepči, Gračacu i Kopaoniku.

Čuvena je u čitavom raškom Ibru gde nema veselja a da se ne traži rakija „pobrđanka“ ili „Micina zlatna“.

A žena koja proizvodi najbolju rakiju u tom kraju, Milica Aleksić, ima objašnjenje zašto je ona „zlata vredna“.

– Moja rakija je ispečena od stare šljive, okrugle, crvene ranke i od docne madžarke. Treba sačekati da šljiva dobro sazri na grani i otresti je po suvom vremenu, a ne mlatiti. Samo zdrave šljive treba sakupljati, nikako nezrele i trule. Onda, navodi Milica, šljivu treba stavljati u čiste sudove, najbolje u hrastove drvene kace. Posle vrenja od tri nedelje ova marljiva penzionerka peče
rakiju.

Kako je peče nije otkrila, osim što „prvenac“ ne uzima a rakiju gradira na 19 gradi.
Ostalo je tajna.