Ako je tako, penzionerska zajednica zasnovana na univerzitetu može biti savršeno okruženje za sledeće poglavlje u vašem životu, glasi jedna od reklama za takozvane univerzitetske penzionerske zajednice, najnoviji i sve popularniji
alternativni oblik života u penziji u Sjedinjenim Državama.

Starija populacija, poznato je, raste eksponencijalno i sve su brojniji međugeneracijski programi koji je povezuju sa mladima kroz obostrano učenje. Svoje mesto u toj saradnji odnedavno su pronašli i koledži, za sada na zajedničku korist. U tom smislu nove zajednice za život penzionera u fakultetskim gradovima su mesta gde oni mogu, ako žele, da učestvuju u svim redovnim aktivnostima na fakultetu kao što to čine studenti – da pohađaju nastavu ili različite kurseve, koriste biblioteke, odlaze na utakmice.

Dobijaju univerzitetsku propusnicu koja im omogućava da prisustvuju svim časovima i dešavanjima, ali uz izuzetnu prednost da ne moraju da polažu ispite. Pored toga, stanovnici ovakve penzionerske zajednice imaju čitav niz uobičajenih usluga stanovanja za starije osobe, uključujući potrebnu negu i zdravstvene usluge.

Golf kolica mogu da ih voze po kampusu, iako su mnogi i dalje sposobni za planinski bicikl.

Univerziteti kažu da su prepoznali želje novih generacija penzionera koje traže kreativne načine da žive aktivno i angažovano u penziji. Žele da nastave da uče nove stvari, da stiču iskustva i da komuniciraju sa mlađim a ne samo sa svojim
generacijama.

U SAD svakog dana više od 10.000 bejbi bumera navrši 65 godina, te su i mogućnosti za alternativne oblike penzionisanja sve veće.

U poređenju sa prethodnim generacijama, ljudi koji sada odlaze u penziju su bogatiji, obrazovaniji i izbirljiviji. Žele da ostanu aktivni, vitalni i uključeni. Sve te želje mogu da ispune u univerzitetskom kampusu i to je trend koji se širi. Iako je prva penzionerska zajednica uspostavljena tek 2009. godine, oko 85 univerziteta širom SAD, među kojima i nekoliko najboljih, već nudi aranžmane za starije osobe. Prema procenama, do sada je oko 20.000 starijih Amerikanaca usvojilo
koncept „studentskog” života u trećem dobu.

Za univerzitete, dobrodošlica penzionerima itekako ima smisla.

Mnogi se suočavaju sa padom upisa, delom uzrokovanim i demografskim promenama. Na nacionalnom nivou, upis na osnovne studije je pao sa više od 18 miliona studenata u 2010. na ispod 16 miliona u 2022. godini. Škole ipak tvrde da je njihov motiv više obrazovni i društveni – podsticanje međugeneracijskog mešanja – nego finansijski. Istina je međutim da ove zajednice obećavaju solidan izvor prihoda jer koncept doživotnog učenja za sve uzraste nije jeftin. Stambeni aranžmani variraju od stanova svih veličina do individualnih kuća, a cene se kreću od 200.000 do čak milion dolara, uz mesečne naknade za održavanje od 1.800 do 10.000 dolara. Veliki deo tog iznosa je namenjen za buduću potrebnu negu ili kvalifikovanu pomoć u kući. Postoji doduše i mogućnost refundiranja ako se stanovnik iseli ili pak premine bez korišćenja dodatne zdravstvene zaštite. Zbog svega toga finansijski stručnjaci savetuju da se oni koji žele i mogu da priušte takav život u penziji ipak dobro informišu pre nego što ulože životnu ušteđevinu.

Mada se mora priznati da osim nesumnjive udobnosti i komfora, ove zajednice imaju veliku dodatnu vrednost: dve generacije koje razdvaja i 50 godina povezuju se na nove načine od kojih obe imaju koristi.

Bračni par Sanders koji je u osmoj deceniji i ima odraslu decu i unuke, već dve godine živi u penzionerskoj zajednici na Arizona državnom univerzitetu.

Kako kažu, nisu želeli da im se svi razgovori svode na pitanja šta ih danas boli i koje lekove piju. „Uopšte se ne osećamo kao da smo se preselili u dom za starije osobe. To je zaista uzbudljivo okruženje, svaki dan razgovaramo i družimo se sa mladima”, ističu Sandersovi.

Kreatori ovog programa upravo su ga i osmislili kao dvosmernu ulicu, svakodnevnu međugeneracijsku vezu u kojoj će stariji ljudi sa iskustvom u različitim profesijama postati „mentori” studentima, neko ko će ih bodriti, biti im uzor.
Sa druge strane, i studenti će deliti svoja znanja sa starijim stanarima kampusa – uglavnom tehnološka ali i znanja jezika. Postojala je bojazan kakva će biti reakcija mladih kojima koledži predstavljaju i mesto za bekstvo od roditeljskog nadzora, te da li će prisustvo starijih promeniti atmosferu na predavanjima. Kao i to da li će stariji imati prigovor na buku i noćne zabave. Obe generacije se uspešno odupiru ovom stereotipu, tek poneki slušni aparat na nastavi pokazuje da su ti časovi malo drugačiji.

Uz to, „nezavisni doživotni učenici”, kako ih oficijelno zovu, za sada osporavaju sve pretpostavke o tome kako može izgledati penzionisanje.

– Potpuno sam impresionirana njihovom sposobnošću da se povežu sa mladim „kolegama” i prilagode novom načinu života – kaže Lindzi Bigli, direktorka ovog angažmana na Univerzitetu Arizona. Spremni su da se nose sa novom tehnologijom, da se bore kroz lekcije španskog zajedno sa 19-godišnjacima i – uživaju u tome.