U sinoćnom novogodišnjem intervjuu za RTS , patrijarh srpski gospodin Porfirije, odgovorio je na mnoga važna pitanja sadašnjice ali i prošlosti i dao svoje iskrene stavove.
Posle odluke da se ubuduće ne oglašava često u medijima, objasnio je:
-Morao bih da se smestim u jedan mozaik odgovora na mnoga pitanja. Nije mi bilo moguće odgovoriti svima. Danas mediji imaju takvu prirodu da to i nije uvek u saglasju sa crkvenim temama koje su u njenoj suštinskoj misiji. Primarna tema koja zaokuplja crkvu je jevandjelje Hristovo.
-Patrijarh govori na svetoj liturgiji i nema teme na koju mi na liturgiji ne možemo da govorimo. Ali sve teme moraju biti pronete kroz jevanđelje. Raspeti i vaskrsli Hristos je fundamentalna tačka od koje se sve razvija.
Reagovali ste na nedavne događaje u društvu kao i blokade puteva, reklo bi se sa tugom a takozvane "mrziteljske mreže" su pokušale da vas svrstaju na jednu stranu
-Tužan sam bio. Nisam bio ni povređen ni ljut reakcijom. Ista reakcija je došla i sa leve i sa desne strane. Ali iste večeri sam dobio mnogo više poruka zahvalnosti. Postoji principijelni problem, što ljudi ne razumeju da se Crkva obraća celini naroda. Najozbiljnija izdaja duha jevanđelja je njeno poistovećivanje sa bilo kojom stranom. Mnogi ljudi ne slušaju celovitu reč Hristovog jevandjelja.
-Niko ne može da drži u džepu ni crkvu ni Boga. Identitet srpskog naroda je pravoslavni a prioritet pravoslavnog hrišćanstva i smisao postojanja je civilizacija ljubavi. Crkva nudi taj smisao postojanja i u istoriji i u večnosti i daje kompas kako proći kroz sile i sačuvati drugoga od sebe.
"Momčilo Nastasijević kad govori o identitetu srpskog naroda, govori da je pravoslavni i kaže da najlepši cvetovi srpske kulture su univerzalni, ali su duboko ukorenjeni u lokalnom i narodnom, a to jeste pravoslavno. Prioritet za pravoslavnu kulturu i jevanđelje i uvek smisao postojanja je civilizacija ljubavi, a ne civilizacija uspeha, jeste čovek a ne profit, kako bi rekao Čomski.
Zašto smo postali tako ljutito društvo u kome dve Srbije kidišu jedna na drugu? Nema kulture i ljubavi lli ima vrlo malo?
-U nasem drustvu postoji jedna medijska javnost i postoji drustvena javnost. Trebalo bi da bude da čovek čoveku nije vuk, vec suprotno.
Izgleda da u medijima neko ima neki interes a odgovara mu podeljenost drustva . Znam da ljudi, obični ljudi , iako različitih pogleda , ipak se međusobno druže i prijatelji su. Ima i onih na pozicijama a sa prijateljskom komunikacijom.
Zbog čega se ovde ljudi mrze i kakva su vam iskustva iz Hrvatske?
Mediji svuda imaju iste interese ali utisak je da su u Hrvatskoj, kada su mediji u pitanju, pre spremni da slusaju jedni druge i vode dijalog.
Pitanje Kosova...
-Stav crkve o Kosovu je dobro poznat i ne menja se.
Za nas Kosovo nije samo političko pitanje već mnogo dublje. Kosovo je kao zavet, danas Novi zavet i zaista svetinja.
Vasko Popa je rekao da je to "polje kakvog nema , nebo iznad zemlje i nebo ispod zemlje".
-Onog trenutka kada ugasimo Kosovo u sebi, postajemo, identitetski, nešto drugo. Kao travka ili biljka koja ne moze cvetati ili dati plod ako joj se iseče koren.
Ograda ne mora da deli. Suštinska i prava ograda je put spajanja ako smo osvešćeni kao narod i takva ograda je sklad sa ljudskom prirodom, život, opštenje i razgovor sa drugima.
Koliko god mi, i jedni i drugi, bili na krstu, i Albanci na svom krstu i raspeti svojim ambicijama i snovima, ne treba blokirati spone zajedničkog života.
-Znam da su ljudi, i naši i Albanci, i sav narod, samo ljudi , sa svojim životima, potrebama i problemima. Kad god bih se sreo sa bilo kojim Albancem, nije bilo problema u komunikaciji i otvarale su se mogućnosti. Narod koji ima dovoljno muka i problema, nema prostora da se bavi visokim pitanjima.
Bili ste mitropolit zagrebačko-ljubljanski. Jeste li sada patrijarh Srbije, Hrvatske i Slovenije?
-Jedan prijatelj me je citirao kada sam jednom nesto slično rekao, u šali. Ozbiljno govoreći , pravoslavna crkva ima konkretnu jurisdikciju i ima svoju dijasporu i u Evropi i u Americi, Australiji i Novom Zelandu i jednu u Africi.
Gde god su naši vernici njihov poglavar je patrijarh u Beogradu.
Da li Srbi u Hrvatakoj još imaju koren "dubinskog straha"?
-Ne može se jednim potezom ruke obrisati sve što je bilo ali svađom ste sputani i svađa ne dozvoljava otvoreno autentično funkcionisanje života među ljudima. Postoje i takvi koji koriste brutalni jezik a koji proizvode sliku koju ste naveli i osećanje da su Srbi višak na prostoru Hrvatske. Imam veliku nadu da će sile i snage dobrih ljudi kojih tamo ima, sputati strah Srba i učiniti da Srbi ne budu građani drugog reda na prostoru Hrvstske.
[caption id="attachment_19998" align="alignnone" width="336"]
foto: printskrin[/caption]
Na pitanje o njegovom stavu o situaciji sa pandemijom korona virusa i njegovom odnosu prema vakcinaciji, Porfirije kaže:
-Treba da čuvamo zdravlje i poštujemo sve mere i savete medicinske struke ali i ne smemo zapostaviti ono što svaki čovek treba da ima, a to je dar slobode. Treba slušati lekare i imajući u vidu sve što se dogodilo i velika stradanja, svakog savetujem da treba da odluči.
Da li se osećate moćno ili usamljeno?
-Što se tiče moći, prema rečima apostola Pavla, ona je odraz najveće nemoći.
Ako je covek autentični hrišćanin, on se i kao najmanji može osetiti svemoćno.
Pitanje samoće je apsoltno deplasirano. Svaki dan ste sa svojim vernim narodom i svojom braćom , osećate njihovu ljubav i niste JA nego MI.
Koja je vaša osnovna i najjača poruka građanima, pred Božić?
-Onaj ko ne moze da čuje rečenicu "čuvajte jedni druge"on dokazuje da su zapravo mogućnosti njegovih spoznaja nedovoljno osvetljenje i nedovoljno čiste.
-Legitimno je da svako prati spoljašnje okolnosti svog života ali taj njegov posao je uzaludan i bez rezultata, bez jevanđelja koje kaže da smo potrebni jedni drugima a to ne znači da ne treba da imamo različita mišljenja. I reći ću još jednom tu rečenicu na koju nas Bog poziva! Čuvajte jedni druge i molite se jedni za druge! Taj ko nije uspeo da razume da smo jedni drugima potrebni , zauvek ce ostati lišen poruke jevandjelja i dobitka radosti.
-Sloboda podrazumeva ograničiti svoje samoljublje i omogućiti drugom da svojim kapacitetima doprinense svima. Poruka mira i na dan Božića je podsećanje da je običaj nekada bio da seljak izađe na ulicu i na sve 4 strane traži oproštaj od svih!
-Verujem da Bog nikoga ne ostavlja i svakome daje put.