Iskreno priznanje osobe koja je na platformi Quori napisala da se sa 60 godina nosi s gotovo paničnim strahom od starenja, uz pitanje kako prihvatiti godine, podstaklo je odgovore mnogih koji su istakli da im je tek tada započelo najbolje razdoblje života!
Akademski profesor, koji danas ima 84 godine, na ovo je pitanje odgovorio na vrlo motivišući način.
“Kad sam bio mali, mislio sam da imati šezdeset godina i službeno znači postati starac, onaj istrošen iza kojega su sve korisne i lepe godine. Ta što bi uopšte zabavno mogao raditi 60-godišnjak? Zato se nikada nisam radovao prelasku u novu deceniju jer bi to značilo da punim šezdeset i da sam starac, budući da sam rođen 1940. godine. No, srećom, kad je došla šezdeseta, nije bilo očekivane drame”, prisetio se.
Dogodilo se, piše, upravo suprotno od dečačkog straha: “Sa 60 godina sam bio na vrhuncu svoje akademske karijere, jako sam uživao u svom poslu i bio prilično dobar u onome što sam radio. Napisao sam većinu materijala prema kojima sam predavao te sam uživao poštovanje svojih studenata i kolega. Živeo sam u prekrasnom delu sveta, a supruga i ja smo leti putovali u druge lepe krajeve, kampujući po šest do osam nedelja u nacionalnim parkovima i drugim pitoresknim mestima.”
Aktivan i s 84
“Bili smo zdravi i aktivni. Imati šezdeset godina bilo je sasvim u redu. Planinarili smo po brdima blizu našeg doma kad nismo bili na jednoj od daljih avantura. Takođe sam puno vozio bicikliu kod kuće. Dan nakon što sam napunio šezdeset godina osećao sam se jednako kao i dan pre. Život je bio dobar. I tako je ostalo sledeće decenije. Službeno sam u penziju otišao sa 65, ali samo zato da bih nastavio predavati na pola radnog vremena, što mi je ostavilo više vremena za druge stvari”, prisetio se tog razdoblja života.
“Sada imam 84 godine i još uvek sam aktivan. Da, život se promenio. Izgubio sam suprugu zbog raka. I ne predajem na univerzitetu već gotovo deset godina, što mi sasvim odgovara. No, još uvek sam fizički i mentalno aktivan. Još uvek živim produktivno, samo drugačije. I dalje postoje stvari kojima se radujem”, istakao je ovaj penzioner.
Godine nose nove prilike
Potom je zaključio: “Dakle, nisam bio u pravu kad sam bio mlad. Ne mislim da me šezdeseta i službeno učinila starcem. Postoji puno stvari koje šezdesetogodišnjak može raditi, a da su zabavne. Čak sam naučio da starenje ne znači nužno i odrastanje. Većina najlepših putovanja i planinarenja na kojima sam bio kroz godine dogodila se nakon što sam napunio šezdeset.”
“Iako sam i u mladosti igrao golf i čak se takmićio na fakultetu, ponovo sam se počeo baviti tim sportom tek sa šezdeset pa je golf i danas velik dio mog rekreativnog i društvenog života. Osim toga, osim akademskih radova koje sam napisao, većina radova koje sam napisao nastala je u poslednjih petnaest godina”, reči su koje ohrabruju sve koji se boje trećeg životnog doba.
Radujte se onome što možete sada
“Sada shvatam da sam imao sreće koje mnogi ljudi nemaju. Živim udobno, ali ne raskošno. I aktivan sam na načine na koje mnogi moji vršnjaci više nisu. Ali ponavljam, u svakoj životnoj dobi čovek može imati produktivan život unutar sopstvenih granica i okolnosti.”
I motivaciona poruka za kraj glasi: “Ako ste blizu šezdesete i osećate se loše zbog starenja, razmislite šta možete raditi sada i šta bi vas ispunjavalo. Bacite se na to bez odlaganja.”
Još jedno pozitivno svedočenje
U raspravu se uključio još jedan muškarac koji je u penziji kupio – motor. “Sećam se svog 60. rođendana i koliko me to tada uznemirilo. Međutim, sada, sa 64 godine, shvatam da nije bilo razloga za toliku zabrinutost. Sve dok održavaš pokretljivost i fizičku kondiciju, u svojim šezdesetima imaš još puno mogućnosti i stvari koje možeš raditi baš kao u tridesetima ili četrdesetima.”
“Pre godinu dana kupio sam novi motor, ne zbog krize srednjih godina, već zato što sam oduvek bio zaljubljenik u motocikle. Iako još uvek volim voziti, primećujem da nemam isto oduševljenje za duge vožnje kao što sam imao u svojim dvadesetima. Mislim da je razlog što sam sada zauzet s još više posla i imam i drugih hobija. Ipak, to me ne sprečava da nastavim voziti i uživam u tome, iako se moj pristup promenio. Ali se i spektar mojih aktivnosti i interesa proširio”, napisao je ovaj učesnik rasprave, koju prenosi Moje Vrijeme.