Dr Bosiljka Bosa Jovanović bila je sigurni oslonac svih meštana šumadijskog okruga, varošice Rudnik i okoline, od 70tih godina prošlog veka pa sve dok nije napustila ovaj svet 2006.g.

Svojom voljom u penziji nije "boravila" iako je zaradila

Poznata po autoritetu, dobrim delima ali i mnogim anegdotama sa pacijentima, vinjaku, "oblaku" dima od kog je ne vidite kad uđete u ordinaciju i druženju sa ljudima. Ova poznata doktorka
radila je i u poznijim godinama.

Tek u periodu penzije počela je da volontira i tako bila aktivna još nekoliko godina u obližnjem rodnom mestu Dragolj, a opet u blizini svojih ljudi , kako bi nastavila ono od čega je istinski živela, da pomaže i druži se.

-Bila je tu ceo vek, u domu zdravlja, al dođe za čas ona ako treba i kući, ono kad ne možes da ustaneš! Popije čašicu, pogleda nas i odmah zna i koji lek i da li ti i treba. I mi i naša deca zdravi i zadovoljni! Ih, retko se to rađa! Mi smo, sa Rudnika, blagosloveni bili jer smo je imali! Stamena žena, autoritet veliki, dobar poznavalac bolesti i zdravlja a nekako drugačija, jača!" priča sagovornik i dodaje "Govorilo se za nju Bosa je naš "presednik", Bosa je gazda".
A svi ti opisi kao mera snage jedne osobe.

Radila je 70tih i nadalje, do penzije, u starom domu zdravlja, koji je tada njenom zaslugom postajao i nov i kod nje se moglo 'upasti' ako je hitno. Ali ako nije, nikom nije davala prednost.

Od obične kijavice do ujeda zmije, sve je, kažu, rešavala kao iz rukava, lako.
-Ako ne bi bilo strašno, a ona je to znala čim pogleda, samo bi nas dobro opsovala i pitala svoje poznato '"Šta je sad, koji k?!"
- Eh, to je bilo ništa, šta je sve znala da kaže...rek'o bi, jel muško ova žena!?
- Ali to je bilo sve  normalno. Ona je bila prava dama a drug, kafandžija. Volela vinjak! Doktor prva liga! Razliku nije pravila. Mogao si je videti danas sa predsednikom a sutra sa seljankom sa pijace kako uživa kod tezge i pije kafu, priča  Dragoslav Ignjatović iz Majdana.

-Istina, žena sa britkim jezikom. Šta ćeš, takva je bila! Onako pozamašna-jaka, a zgodna, sa muštiklom u ruci, svi su je poštovali i voleli. Za tri  minuta kaže šta ti je a za pet si zdrav! Pitaš se kako je moguće? Pa moguće bilo..To smo samo mi imali", priča Ignjatović.

-Opasna je bila naša Bosa.Dođe ti ona u kuću, tu nema da brines, al te opsuje muški i, da vidis, izleči svakoga! Puno je to značilo, znaš, da se bolesti ne bojiš kad ona samo postoji,  priča nam stari Toma Dobrivojević, njen komšija drug iz školskih dana i kaže, "nikad se ta bliskost iz detinjstva nije gubila. Svašta smo prošli al kad dođem kod nje u ambulantu, moram da čekam svoj red ako je gužva. Svi su bili isti za našu Bosu. Ide ulicom i puši a svoj posao radi, onako kako bi rekli, "doktorski"!, priča Toma.

Mnogo je sličnih svedočenja o ovoj jakoj ženi koja je ulazila i u starost, ne ostavljajući svoj posao, kao ni puštajući da je neko odmeni u težim situacijama.

[caption id="attachment_26470" align="alignnone" width="747"] Foto : M.Paunović. screenshot[/caption]

I tako, sve dok je bila među svojim meštanima, koji su joj, zajedno sa kolegama, starijim i mlađim, nakon odlaska iz ovog života , u znak zahvalnosti, podigli divan spomenik, ne bi li i dalje bila među njima.
I postigli su taj osećaj.
Spomenik doktorki Bosi, osunčan je pored doma zdravlja na Rudniku, kao uspomena na mnogo dobrih dela koja su se činila na tom mestu.