Cela Srbija bruji o zločinu koji se dogodio u leskovačkom selu Veliko Trnjane. Podsetimo, beživotno telo Biljane S. (38) pronađeno je posle višednevne potrage u pomoćnom objektu. Kada je pronađena, telo je već bilo u fazi raspadanja, a pored nje su bili prazna bočica i nož.

Zatim je na dan Biljanine sahrane policija otkrila zabetonirano telo muškarca, i to u istoj prostoriji gde je i njeno beživotno telo pronađeno, za koje je utvrđeno da pripada Ivanu S., venčanom suprugu preminule Biljane kog je ona, kako se saznaje, ubila 2019. godine.

Filmska priča razotkrila se kada se navodno, policiji obratio muškarac sa kojim je ona bila u emotivnoj vezi i rekao da mu je ona ispričala da je ubila muža za koga su svi verovali da je na privremenom radu u Rusiji!

Njena porodica, komšije, kolege sa posla počeli su da govore da im je ova žena 3 godine govorila da joj je muž u Rusiji, da je nekog od njih molila da šalju poruke njihovoj deci i predstavljaju se kao Ivan… Sve u nadi da njen zločin nikada neće biti otkriven.

Nakon što smo saznali za ovaj brutalni slučaj ubistva, kontaktirali smo Sanju Ćopić iz Viktimološkog društva Srbije koja je za naš portal govorila o porodičnim ubistvima.

"Žene uglavnom ubijaju i bivaju ubijene u privatnom prostoru, odnosno, u porodično-partnerskom kontekstu. Kada su one te koje ubiju partnera, na primer, može da se desi da se u tom slučaju one dodatno osuđuju, stigmatizuju, iako su prethodno dugi niz godina trpele nasilje i možda nisu smele niti mogle da traže pomoć i zaštitu, ili nisu znale kako i kome da se obrate, ili ako su tražile pomoć, možda je nisu dobile ili je reakcija bila zakasnela. Takođe se ubistva koja vrše žene u odnosu na ona koja vrše muškarci u javnom diskursu drugačije posmatraju i zbog još uvek duboko ukorenjenih rodnih stereotipa i predrasuda", naglasila je Sanja Ćopić iz Viktimološkog društva Srbije.

"I pored toga što je pravna zaštita od nasilja u porodici, uključujući partnersko nasilje, kao najčešći vid porodičnog nasilja, značajno unapređena, u praksi još uvek postoje situacije da su žene koje su dugi niz godina trpele nasilje na kraju podlegle nasilju, tj. bile su ubijene, dakle, postale su žrtve femicida, ali, mada ređe, i situacije da žena ubije nasilnika, uglavnom muža, odnosno partnera, nakon višegodišnjeg zlostavljanja. Drugim rečima, nasilje u porodici jeste značajan faktor ubistava koje vrše žene", kaže Sanja Ćopić .

Da li se ubistvo dogodi iz neke vrste samoodbrane ili nemoći?

"Kada se govori o ubistvima koje žene vrše u kontekstu porodičnih, a posebno partnerskih odnosa, to mahom jesu situacije kada žena braneći se od nasilja izvrši ubistvo. Naime, žene mahom ubijaju nasilnike iz straha za sopstveni život i za život svoje dece, odnosno braneći se od nasilja. Nešto što je karakteristično za ubistva koje izvrše žene koje su dugi niz godina trpele nasilje, pa su na kraju ubile nasilnika, je da to rade, na primer, kada nasilnik spava, upravo zbog fizičke nadmoći koju on ima kada je budan i kada one ne mogu fizički da mu se suprotstave, što može da utiče na kvalifikaciju dela, a onda i kaznu koja se izrekne", kaže Ćopić.

Žene su te koje retko koriste vatreno oružje u krvavom piru, kao i da, ukoliko su žrtve nasilja, ubistvo počine iz nemoći, straha za život, itd.
Na pitanje zašto pojedine žene na veoma brutalne načine ubijaju, postoji veoma jasno objašnjenje:

"Kroz istraživanja jesmo dolazili do podataka o ubistvima koje su izvršile žene, nakon višegodišnjeg nasilja, a u kojima su nakon ubistva, na primer, kasapile telo nasilnika. To su i one same objašnjavale akumuliranim strahom, dakle, i nakon što su izvršile ubistvo, one su se i dalje bojale nasilnika. To sve govori koliko je bitno na vreme reagovati, pružiti pomoć, podršku i zaštitu ženama u situaciji porodičnog, posebno partnerskog nasilja, kako ne bi one postale žrtve femicida ili kako ne bi one od žrtve postale izvršiteljke i na kraju bile osuđene", zaključila je Sanja Ćopić.