Umesto da se prikloni većini i prihvati stereotipe vezane za seniore i pasivniji način života, ona je strastveno uplovila u svet muzike i dokazala da čovek nikada nije prestar za ostvarenje svojih snova.

Put do muzike i otkrivanje sebe

Neobično životno putovanje di-džej Glorie, najstarijeg di-džeja u Švedskoj, počelo je u njenoj šezdesetoj godini, nakon smrti supruga, što je predstavljalo značajnu prekretnicu u životu.

– Bila sam veoma depresivna. Devet godina sam negovala bolesnog supruga i brinula o njemu, zajedno smo se suočavali sa svim zdravstvenim problemima i izazovima, bez njega više nisam znala ni ko sam ni šta mi se dopada – prisetila se Madelin Monson u jednom intervjuu. Odbijajući da se prepusti očaju, odlučila je da ponovo upozna i otkrije sebe. Prvo je krenula u teretanu, međutim tamo je već u startu naišla na problem. Nikako nije mogla da pronađe odgovarajući program za sebe, a pored toga i muzika je na svim treninzima koje je probala bila užasna. Posebno razočaranje su bili dosadni treninzi za starije. Tada je, razbijajući barijere i prkoseći društvenim očekivanjima u vezi sa starenjem, odlučila da postane fitnes instruktor.

Na opšte iznenađenje, bez muke je položila teorijski i praktični deo i postala sertifikovani instruktor aerobika. Iako nije bilo lako naći posao sa 60 plus godina u industriji koja je poznata po favorizovnju mladosti, još bez iskustva, Gloria nije odustajala. Posle nešto više od godinu dana je uspela. Vrlo brzo je postala „popularna”, za njene treninge je postojala lista čekanja, a polaznicima se naročito dopadala netipična muzika koju je birala za svoje „časove”. Sve to, u kombinaciji sa velikom ljubavi prema muzici koju je oduvek gajila, dalo joj je ideju da postane didžej. Uprkos strepnji i nesigurnosti koju je na početku osećala, pošto nije znala ni kako se uopšte postaje di-džej i da li to može ikako da se nauči, krenula je put svog novog poziva. Kontaktirala je svoju buduću mentorku i počela da ide na privatne časove. Upornost se isplatila, jer je relativno brzo uspela da obezbedi svoj prvi nastup i to u prestižnom „Grand hotelu” u Stokholmu, postavljajući tako kamen temeljac za dalji razvoj muzičke karijere. Kao i u svakom novom poslu, nailazila je na prepreke i neuspehe, ali je ostala nepokolebljiva u potrazi za uspehom.

Istraživala je tržište, prikupljala informacije o drugim di-džejevima, kreirala plejliste prilagođene publici koju je želela da privuče.

– Ono što mi je oduvek smetalo je što nije bilo mesta gde bih ja i ljudi mojih godina mogli da odemo da plešemo. Morala bih da stojim u redu sa dvadesetogodišnjacima ispred klubova koji počinju da rade od 11 sati, kad sam ja spremna za spavanje – istakla je.

Inspiracija za sve generacije

Prepoznajući potrebu za inkluzivnim i uzrastu prikladnim opcijama za noćni život, Gloria je bila pionir koncepta noćnog kluba posebno prilagođenog starijoj publici – Gloria’s 50+ disco. Ovaj koncept podrazumeva da nastup u klubu počinje u šest sati popodne i traje do deset uveče, i ono najvažnije – ulaz je zabranjen mlađima od 50 godina. Danas, ona je istaknuti di-džej, koji nastupa u gotovo svim klubovima ne samo u Stokholmu, nego širom zemlje i očarava publiku raznovrsnim odabirom muzike i zarazno pozitivnom energijom, preneo je Glas osiguranika.

Važan deo uspeha ove zaista posebne žene je njen stav da čovek mora da se usudi da proba bez obzira na mogućnost da ne uspe, i da treba da iskoristi trenutak. Ona na izazove gleda kao na priliku za rast i zalaže se za život punim plućima, podstičući i druge da se bave onim što je njihova ljubav i strast. Za Madelin Monson, koja se bliži svom osamdesetom rođendanu, godine nisu ograničenje već podsticaj da istražiš svoje mogućnosti.

U svetu koji je potpuno skoncentrisan na mladost i površnost, di-džej Gloria služi kao inspiracija za pojedince svih uzrasta. Njena priča prevazilazi konvencionalnost, pokazujući moć strasti, upornosti i želje za uspehom. Dok nastavlja da
vrti ploče, inspiriše publiku i prkosi očekivanjima, ona nas podseća da su godine samo broj a da prava suština života leži u potrazi za srećom. I dok zvuci pesme „I will survive” Glorije Gejnor odjekuju, ponovo se podsećamo na to da je dobra muzika, kao i sama Glorija, uvek ispred svog vremena.