Mnogi penzioneri svedoče da su se nakon penzionisanja ponovo zaposlili i neočekivano živnuli.

Dobili su, tvrde, neku novu pokretačku snagu. Neobično je živnula i 75-godišnja gospođa Barbara, koja je svoju ispovest objavila na Quori.

Nakon što joj je suprug preminuo od Alchajmerove bolesti, gospođa Barbara bila je očajna i klonula je u svakom pogledu. Njena kći više nije mogla da je gleda kako se upropašćava i srlja u bolesti pa joj je našla posao.

“I sama sam uvidela da moj životni stil neće izaći na dobro i dopustila sam kćerki da me gotovo prisili da se zaposlim. Raspitala se za posao u supermarketu gde i ona radi i pozvali su me na razgovor. Na početku mi je bilo strašno teško jer sam morala napraviti puno koraka u danu, a nisam imala nimalo kondicije”, piše penzionerka Barbara na stranicama za razmenu iskustava Quora.

Uprkos tome, od prvog je dana zavolela svoj novi posao. “Radim kao kupac za one koji kupuju preko interneta. Kad neko napravi online narudžbu namirnica, zazvoni mi poslovni mobitel. Pokaže mi se narudžba i počinjem prikupljati namirnice koje žele. Spremim ih u kese i stavim u hladnjak ili zamrzivač. Kasnije, kada kupac dođe po njih, telefon mi opet zazvoni. Sada prikupim sve kese, stavim ih na kolica i dostavljam ih kupcu. Često ljudima pomognem i da nose kese do auta”, objasnila je.

Osećam se zdravstveno bolje


Kada ne ispunjava online narudžbe, pomaže blagajnicama da pakuju namirnice ili ide na parking kako bi pregledala i složila kolica. “Sve u svemu, ovo nije lak posao, naporan je u fizičkom smislu. Kod kuće imam fitness traku za trčanje i brzo hodanje, ali sada na traci vežbam manje, a u boljoj sam kondiciji nego ikad.”

“Postala sam snažnija, izdržljivija. U početku sam jedva mogla raditi četiri sata u komadu. Sada radim i po pet sati i još uvek nisam potpuno iscrpljena na kraju smene. Imam artritis u kolenima i palčevima i bolest nije nestala, ali kretanje znači da me boli puno ređe”, piše oduševljeno.

Novac koji zaradi nije joj dovoljan za luksuzan život, ali je više nego dovoljan uz penziju. “Penzije su premale za dobar život, pa štedim od plate za crne dane kad ne budem mogla raditi. Plata mi naravno dođe kao melem na ranu kad imam neke veće popravke po kući ili mi ode neki kućni aparat. Čak mogu priuštiti i dva dana banje”, napisala je.

Sve se stigne, kad se hoće


“Obožavam svoje kupce, i volim svoje kolege s posla. Spora sam, i nisu baš uvek zadovoljni kako nešto odradim. No, imam takvu volju za rad da mi sve oproste. Vide da se trudim izbeći pogreške koje bi mogle prouzrokovati  probleme i da jako pazim da nešto pogrešno ne stavim u kesu.”

“Nikad ne sednem besposleno, uvijek tražim nešto što bih mogla raditi. Gotovo uvek sam spremna prihvatiti dodatnu smenu. Dobro se slažem sa svima i pokušavam ih nasmejavati. Ne kasnim i ne uzimam bolovanje osim ako sam stvarno bolesna, a srećom je to jako retko. Ostaću duže zdrava baš zato što radim ovaj meni odličan posao”, zaključila je ova penzionerka.

“Nisu svi u mojim godinama dovoljno zdravi da bi mogli podneti zahteve ovog posla, ali mogu pronaći posao s manje podizanja i manje hodanja. Mislim da je za mnoge u penziji bolje da radei četiri sata, nego da sede kod kuće. Još uvek će stići popiti kafu, zaliti cveće, pročitati knjigu i zagrliti unuke”, napisala je optimistična Barbara.