Olimp i Rodion behu sledbenici apostola Petra, i kada Petar postrada, postradaše i oni, jer po zapovesti Neronovoj bili su obezglavljeni.

Erast je bio najpre ekonom crkve Jerusalimske, a po tom episkop u Paneadi Palestinskoj. Kvart je bio episkop u Bejrutu, mnogo je stradao no mnoge je i priveo veri Hristovoj. Sosipater je bio episkop u Ikoniji, a Tercije drugi episkop isto u Ikoniji. Duhovno su vojevali i pobedili.

Sveti mučenik Orest iz grada Tijane u Kapadokiji beše hrišćanin od rođenja i lekar po zanimanju u vreme carovanja Dioklecijanova. Nije se odrekao Hrista za šta je pretrpeo mnoge muke - bio je bijen, strugan i trzan, pa opaljivan vrelim gvožđem, pa najzad bačen u tamnicu, da umre od gladi. Sedam dana provede Orest mladi bez hleba i vode. Osmog dana ponovo bi izveden pred kneza, koji mu poče opet pretiti mukama. Na to mu Orest odgovori: „gotov sam svake muke pretrpeti imajući znamenje Gospoda moga Isusa Hrista izobraženo na srcu mome.”

Tada naredi knez, te mu udariše u noge 20 klinaca gvozdenih, pa vezaše za konja i najuriše po trnju i kamenju, dokle mučenik Božji ne izdahnu. Na tom mestu gde beše telo Orestovo bačeno javi se neki čovek svetao kao sunce, pa sabra sve kosti Orestove i prenese ih na jedno brdo blizu grada Tijane, i tu česno sahrani. Ovaj divni svetitelj Orest javio se sv. Dimitriju Rostovskom i pokazao mu sve svoje rane na telu.

Sveti Non episkop Iliopoljski se pročuo kao veliki podvižnik u Tavenskom manastiru u Misiru, zbog čega bi izabran za episkopa 448. god. na eparhiju Edesku. Docnije pređe na eparhiju Iliopoljsku. Ovde je obratio 30000 Arapa u veru Hristovu. Vratio se u Edesu, gde ostade do smrti, naime do 471. godine.

Po njegovim molitvama obraćena je u veru Hristovu  grešnica Pelagija, koja se posle proslavila svetošću svog života.