Pravoslavni vernici koji poštuju Julijanski kalendar danas obeležavaju Badnji dan koji najavljuje najradosniji hrišćanski praznik Božić.

Badnji dan počinje rano ujutru sečenjem badnjaka koji se sa prvim mrakom unosi u kuću, a osim toga, obeležava se liturgijama i okupljanjem porodice za posnom trpezom.

Nazvan je po sečenoj grani hrasta – badnjaku, svetom drvetu Slovena.

To je poslednji dan božićnog posta, kojim se vernici pripremaju za proslavu Božića kojim se slavi rođenje Isusa Hrista.

Badnji dan i Božić su nerazdvojni ne samo zato što dolaze jedan posle drugog, već i zato što se dopunjavaju shvatanjima i običajima koje narod vezuje za njih.

Narodni običaji oko Badnjeg dana su dosta stari, u različitim krajevima običaji se umeju razlikovati u nekim elementima, ali i pored toga ipak postoji dosta zajedničkih običaja koji su vrlo slični.

Jedan od njih je da se uz badnjak u kuću unosi i žito kako bi naredna godina bila plodna, ali i slama čime se prinosi žrtva duhu Hrista koji je rođen na slami.

Na Badnje veče se ne spava, već se bdi i očekuje svečani trenutak rođenja Hristovog.

Prema verovanjima, na Badnji dan ništa ne treba da se iznosi iz kuće.

Po starim običajima, odlazak u seču badnjaka ispraćen je pucnjima iz pušaka i prangija. Ranom zorom, muškarci kreću, a najčešće otac i sin, da pronađu i donesu kući badnjak. Zavisno od kraja biraju se različiti badnjaci, pa tako u istočnoj Srbiji biran je cer, a zapadnoj hrast ili bukva.


Pre sečenja drvetu se nazove „dobro jutro“ i čestita mu se praznik i moli se da podari porodici sreću i zdravlje. Drvo se zaseca sa istočne strane jer mora pasti na istok. Takođe bi ga trebalo oboriti sa najviše tri udarca, a ukoliko ne padne posle toga onda se kida rukama, kako se drvo ne bi mučilo.


Kada domaćin donese badnjake, prisloni ih na kućni zid i tek ih sa prvim mrakom unosi u kuću i stavlja na ognjište.


Nakon donošenja badnjaka kolje se božićna pečenica, a to je obično prase ili ređe jagnje. To je žrtva za novo leto što je ostalo još od starog kulta prinošenja žrtve za rađanje novog Boga.


Najveći broj običajaa vezan je za veče. U toku dana domaćica je već u neko sito stavila različite vrste žitarica, suvog voća i jabuka i sve se to postavlja u vrhu stola na kojem se večera posno,  a žitom se posipa badnjak, slama i položajnik.


Večera bi trebalo da protekne u miru i tišini. Slama koja se raznosi po kući, jelo na podu i raznošenje oraha po ćoškovima deo su kulta mrtvih. To veče se u kući očekuju domaći pokojnici, jer se smatra da su svi preci sa ukućanima, pa je večera zato tiha da se ne bi oterali i zato se tri dana sa trpeze ne prikuplja već samo donosi, a čak se i ne čisti po kući.


Tokom Badnje noći se peče božićna pečenica, namenjena sutrašnjem danu, Božiću. Tokom noći se pazi kada će badnjak da pregori, a onome ko prvi spazi pripadala je nagrada od domaćina. Sam trenutak pregorevanja domaćin je oglašavao pucnjem iz oružja. Nekada su svi ukućani ostajali budni dok badnjak ne pregori, a kasnije je samo jedan muškarac ostajao da bdi.


Vodi koja se zahvati u badnjoj noći, pre izlaska sunca, takođe se pridaje magijsko značenje. U nekim krajevima se ona zove „jakova voda“. Pre zahvatanja vode, izvor, reka ili bunar daruju se žitom, novcem ili voćem. Vodu pozdravljaju sa dobro jutro vodice i srećan ti Božić.

Paljenje badnjaka označava završetak Badnjeg dana i uvod u Božić.