Ko god je imao sreće da odrasta uz bake i deke, zna koliko je taj odnos jedinstven, neuporediv sa bilo kojim drugim. To su osobe koje nas vole intenzivno kao roditelji, ali je ta veza najčešće rasterećenija i opuštenija u odnosu na vezu između dece i roditelja, što često i same bake i deke potvrđuju poredeći odnos koji su imali sa svojom decom kada su bila mala i kasnije sa unucima.

Ovim značajnim vezama bavi se i nauka, koja potvrđuje da je bliska veza između baka, deka i unuka obostrano korisna.

Različite studije su otkrile da deca koja odrastaju uz veću emocionalnu bliskost sa svojim bakama i dekama imaju manje šanse da budu depresivna kao odrasli, kao i da blizak odnos sa unucima starijima može poboljšati funkciju mozga, zaštititi ih od depresije, ali i produžiti njihov životni vek.

Istraživanje profesorke En Bjukenen sa Odeljenja za socijalnu politiku i intervencije Oksfordskog univerziteta, sprovedeno na više od 1.500 dece, pokazalo je da su oni sa visokim nivoom
uključenosti baka i deka imali manje emocionalnih problema i problema u ponašanju, kao i manje poteškoća u interakciji i održavanju odnosa sa vršnjacima. Takođe, ova studija je otkrila da dok bake preuzimaju više negovateljsku ulogu, deke postaju mentori svojim unucima.

Istraživači sa Univerziteta Emori (Atlanta, SAD) tokom studije koju su sproveli 2021. godine otkrili su da bake možda osećaju dublju emocionalnu vezu sa svojim unucima nego sa sopstvenom
decom. Ovo je možda i prva studija koja je ispitivala funkciju mozga baka. Tačnije, u istraživanju je učestvovalo 50 žena koje su imale najmanje jedno biološko unuče uzrasta između tri i 12 godina. Mozak žena je skeniran korišćenjem funkcionalne magnetne rezonance, koja ispituje moždanu aktivnost. Ženama su pokazivane slike njihovog unučeta, njihovog deteta, anonimnog deteta
i anonimne odrasle osobe, dok su istraživači analizirali snimke da vide koja su područja mozga stimulisana. Bake su, takođe, dobile upitnike za procenu svog nivoa angažovanja sa unučićima.

Prema rečima DŽejmsa Rilinga, antropologa i vodećeg autora studije, ono što je zaista upečatljivo jeste aktivacija u oblastima mozga koje su povezane sa emocionalnom empatijom – bake su usmerene na to da osete ono što njihovi unuci osećaju kada su u interakciji sa njima. Ako se njihovo unuče smeje, one osećaju radost deteta. A ako njihovo unuče plače, one osećaju dečji
bol i nevolju.

Istraživači su primetili da se, nasuprot tome, druga oblast mozga koja ukazuje na kognitivnu empatiju aktivirala kada su bake videle svoju odraslu decu. Kako je autor pojasnio, emocionalna empatija je kada ste u mogućnosti da osetite šta neko drugi oseća, ali kognitivna empatija je kada razumete na saznajnom nivou šta neko drugi oseća i zašto.

Studija je utvrdila da bake emocionalno reaguju na osobine male dece, jer su i nepoznata deca kod njih izazivala određeni nivo emocionalnog odgovora. Mala deca su verovatno razvila osobine da mogu da manipulišu ne samo majčinim mozgom, već i mozgom bake, objasnio je Riling, dodajući da odraslo dete nema isti „slatki faktor”, tako da možda neće izazvati isti emocionalni odgovor.
Kako ističu stručnjaci iz oblasti psihoterapije koji rade sa decom, ako roditelji rano počnu da redovno uključuju bake i deke u život svog deteta, oni će za dete postati izvor snažne društvene podrške. Tako će dete osetiti da ima i druge odrasle, osim roditelja, koji ih vole i brinu o njima na isti način, a to doprinosi njihovom osećaju stabilnosti i sigurnosti, što može biti imperativ dok dete prolazi kroz različite životne faze. U potencijalno traumatskim okolnostima, ako se, recimo, roditelji deteta razvode, dete doživi nasilje u školi i sl., te situacije su manje uticajne jer u životu imaju druge ljude sa kojima imaju tako čvrste veze i podršku. To je zato što bake i deke generalno ne preuzimaju roditeljske uloge, nisu krajnje odgovorni za disciplinovanje ili podizanje deteta, pa su u stanju da vole dete malo slobodnije i bezuslovnije od roditelja, navode stručnjaci.

Zbog svih dobrobiti koje ovaj poseban odnos nosi, važno je graditi bliske veze tako što će se podsticati česti kontakti.

Nažalost, ne žive sve bake i deke blizu svojih unuka, pa ni povremena viđanja uživo nisu tako česta i moguća. Ukoliko zbog daljine bake i deke ne mogu redovno da posećuju dom svojih unuka, ili da unučići odlaze kod njih, sreća je da nam moderne tehnologije pomažu da i takve vrste prepreka bar u nekoj meri prevaziđemo, i da kontakt ipak bude redovan, samo u drugačijem obliku – putem razmena fotografija i snimaka, redovnih video poziva, slanja elektronske pošte i sl.

Bake i deke, recimo, mogu da snime sebe kako čitaju priče za laku noć, pošalju ih unučićima, i tako, iako fizički odsutni, budu deo ovog važnog rituala. Posebnu draž bi mogla da ima i razmena
pošte na tradicionalan način, a emocije su neopisive kada baki i deki na drugom kraju sveta poštar donese crtež i nežnu poruku napisanu dečjom ručicom specijalno za njih, piše Glas osiguranika.