Pre 9.500 godina mačka je našla svoje mesto među ljudima i postala važan član zajednice, pre svega kao lovac, zatim kao božanstvo, naposletku kao kućni ljubimac čijoj se autentičnosti dive i oni koji ih ne vole.

Leonardo da Vinči je rekao da je i najmanja mačka jedno remek delo, a sa napretkom nauke to se samo potvrđuje. Naime, istraživanja pokazuju da je uticaj ove životinje na ljude nemerljiv.

– Godinama nam je poznato da mačke smanjuju nivo stresa i anksioznosti, stoga ne čudi da njihovo prisustvo smanjuje mogućnost infarkta i kardiovaskularnih bolesti – izjavio je dr Adnan Kerši sa Univerziteta u Minesoti, koji je deset godina radio na istraživanju uticaja mačaka na ljudsko zdravlje.

On dodaje da ovaj ljubimac pomaže u oslobađanju od stresa, što je u direktnoj korelaciji sa srčanim oboljenjima, te je među vlasnicima mačaka tri puta manja smrtnost od srčanog zastoja nego u ostatku populacije.

Za razliku od pasa, mačke su samostalnije i svojeglave, ne reaguju na komande i traže prostor samo za sebe, ali kada nam priđu, čine da se osećamo „izabrano”, poklanjaju nam poverenje i ljubav i pozitivno utiču na kvalitet našeg života.
U nedavnoj studiji japanskih autora zaključeno je da druženje sa mačkama aktivira prefrontalni korteks centralnog nervnog sistema, zadužen za takozvane „izvršne funkcije” kao što su donošenje odluka, rešavanje problema i samokontrola.

Istraživači smatraju ovo otkriće veoma važnim s obzirom na to da je ovaj deo mozga najsloženiji i da je odgovoran za celokupno ponašanje čoveka.

– Indikativno je da interakcija sa mačkom pokreće važne delove mozga kod ljudi. Njene autentične reakcije i ponašanje pozitivno su uticali na ispitanike, dovoljno je samo njeno prisustvo, a njen poseban temperament može se uočiti
kao ključni faktor koji utiče na zdravstvene prednosti posedovanja mačke – navodi Takumi Nagasava sa Univerziteta u Tokiju, koji je sa svojim saradnicima proučavao uticaj mačaka na emocije i reakcije ljudi.

Predenje maca je umirujuće, snižava krvni pritisak i puls, a igra sa njima razvija veštine neverbalne komunikacije i empatije, te se preporučuju kao ljubimci i osobama sa autizmom, prenosi Glas osiguranika. Uočeno je smanjenje nivoa hormona stresa, veći stepen saosećanja i manja socijalna anksioznost kod osoba koje imaju bolest iz spektra autizma.

Imajući u vidu da ljudi danas najviše vremena provode van kuće i da uglavnom nisu u mogućnosti da imaju ljubimca, početkom 21. veka oživeo je koncept kafića sa mačkama, koji se iz Japana brzo preneo na ostatak sveta. Danas se ti
kafići smatraju pravim terapijskim zajednicama dostupnim svakome, sa mačkom kao glavnim terapeutom koji tu živi i dočekuje svoje „klijente”. Međutim, ovo je samo jedno od mnogih „zaposlenja” koje je mačka imala kroz istoriju
– bila je član brodske posade, maskota vatrogasnih stanica, putovala je u kosmos, čak je bila i gradonačelnik omanjeg grada na Aljasci. Poznate su kao viševekovni čuvari od glodara ruskog Ermitaža gde se nalaze u zvaničnoj sistematizaciji
radnih mesta na poziciji „specijalista za čišćenje prostorija muzeja”.

U Turskoj su mačke predmet obožavanja još od vremena Otomanskog carstva, smatraju se najčistijim životinjama i zaštitnikom čoveka.

Mark Tven je rekao da se „od svih Božjih stvorenja samo mačka ne može potčiniti i vezati na uzicu; kad bi se čovek mogao ukrstiti sa mačkom to bi njega unapredilo, ali bi unazadilo mačku”.

Zaista, kada bismo usvojili samo deo njenih sposobnosti brige o sebi, slobode življenja u sadašnjosti i samopoštovanja kao apsolutne vrednosti, naše blagostanje bilo bi nemerljivo.